Realnost vs. lažni službeni narativ

Realnost vs. lažni službeni narativ

*Prenosimo izuzetno vrijednu objavu s FB-a! Jedna iskrena i dirljiva istinita priča, koju svatko normalan može osjetiti vlastitim srcem. Želimo sve najbolje i mami i gospodinu koji je ovo podijelio sa svima nama i nadamo se da će ju pročitati puno ljudi. Jer proces priznavanja i osvješćivanja u ovako velikoj i opasnoj prijevari je bolan i dugotrajan. Ljudi su stradali i pate se i potrebna im je pomoć, neovisno o tome jesu li sada shvatili o čemu se radi, jesu li tek u procesu shvaćanja, ili razumiju, ali ne žele više o tome pričati.*

Nećkam se već par dana da ovo napišem, jer prestao sam sa svim tim i sličnim još prije 2 god iz više razloga, al nekako to naprosto hoće da se napiše…
Uglavnom, majci je već drugi put u tjedan dana naglo pozlilo, što je ukupno već negdje 7. ili 8. put u zadnjih par godina… Iznenadna i nevjerojatna treskavica cijelog tijela, cvokotanje, oblijevanje znoja, sveukupni metež u glavi i tijelu itd.

Dolazi sanitetsko vozilo da ju odvezu u bolnicu, sestra iz doma za starije gdje je majka smještena i ja nabrajamo sanitetskoj sestri i vozaču sve simptome i stanja koje mama ima, dobivaju i hrpu njenih medicinskih papira, gledaju to, izlazimo van prema sanitetskom vozilu, kad se sestra okrene prema meni i pita „Recite mi, jel se mama možda cijepila protiv korone?”. Reko, „Da, i to 3 puta.” Sestra i vozač se pogledaju, zakolutaju očima i kaže ona „Ajoj… na žalost, to vam je sigurno od cjepiva.”

Ja u totalnom šoku da je jedna med. sestra (ili je možda čak i doktorica, ne znam) to uopće izrekla. Pa pitam, još uvijek u blagoj nevjerici „Stvarno to mislite ili…? Jer ja znam da se mami ovo događa od toga. Međutim, ona se cijepila inkognito, mimo mog znanja. Jer da sam znao da namjerava, sigurno bih je odgovorio od toga.” Kaže ona „Da, takvih je slučajeva strašno puno.” Kažem ja „Jako mi je drago čuti da netko iz vaše struke konačno progovora o tome, ali upravo vaša struka je to toliko gurala i propagirala.” A ona mi odgovori „Da, znam… groooozno! Nas dvadesetak u bolnici smo odmah rekli da taj eksperimentalni otrov nećemo uzeti ni pod cijenu otkaza! I nismo, jer smo znali o čemu se radi. No na žalost velika većina naših kolega je uzela. A stari ljudi u domovima niti nisu imali izbora. Vjerojatno ni vaša majka. Strašno je sve to što se događalo”. Reko, „Svaka čast za takav stav, jako mi je drago. Ja se nisam dao čak ni testirati, a kamoli ubosti.”

Vozač je odmah postao frendly sa mnom i prešao ‘na ti’ pa sam ga, nakon što smo dovezli mamu na Rebro, upitao: „Kad ste već oboje otvoreni pričati o tome i budući da svakodnevno dovozite ljude u bolnicu i imate svakojake slučajeve, koliko ima ovakvih slučajeva da se skuži da je to bilo od bocki?” A kaže on „Ooo, jako puno, svakodnevno. Bolje da vam ne pričam šta se sve događa i kakvih sve slučajeva i posljedica ima – tromboze, srčani, rak, oduzetost,… Mnogi još uvijek ne povezuju od čega je to, a puno ovih koji su skužili šute i ne žele pričati o tome.” Pa mi je stigao ispričati samo za jednu jako mladu djevojku koja je odmah nakon treće doze završila sa hodalicom, skoro pa oduzeta, što ga je jako rastužilo. Htio sam ih još pitati znaju li možda koliko je bilo placeba, tj. fizioloških otopina umjesto bocki, no taman su morali mamu uvesti na hitni odjel pa nisam uspio.

No tu priča ne završava. Mama je ponovo puno bolje i danas me na kavi upita „Sine, znaš što sam čula da je doktor koji me preuzeo rekao med. sestrama, onako malo ispod glasa, dok sam ležala na odjelu nakon svih pretraga koje su napravili?” Reko, „Ne znam, reci.” „Da mi je to sto posto od cjepiva.” Reko, „Mama, jako mi je žao da si to napravila a nisi mi unaprijed rekla da planiraš. Dva puta sam ti onako nježno i izdaleka pokušao dati do znanja da ti je to najvjerojatnije od toga, jer te nisam htio opterećivati i da se osjećaš još gore zbog toga.” Kaže mama, „E da sam znala, ne bih se cjepila. Sad mi je žao.” Reko, „Ma sve 5, ti si ionako snažna, pravi neuštivi borac i sve ćeš ti to pobijedit. Vidi Rolling Stonese, oni su ti generacija i nakon svih droga još snimaju, idu na turneje…” „Ma ništa mene neće!” kaže majka. I onda smo promijenili temu, zezali se, smijali, pili kavu… Mama je fighter, nesalomljiva, i to sve što je u životu proživjela je za skinuti kapu skroz do poda. Nadživjet će ona mnoge.
Zaključak, ako ga uopće ima…

Želim samo reći da mi apsolutno nije namjera ovim postom nikoga niti provocirati, niti stavljati sol na ranu, niti tražiti priznanje od bilo koga, ni biti u pravu, a kamoli likovati „rekao sam ti”… Zaista ne. Iskreno, ni ne mogu to više. Suosjećam sa svakim.

Znam da se priličan broj mojih prijatelja, poznanika i kolega cijepio, i zaista mogu razumjeti njihove razloge, strah koji se sijao, pritiske i sve ostalo. Znam da su htjeli najbolje za sebe i ne bih ni jednom rječju uopće ulazio u sve to (ionako sam godinama to proučavao i pisao o tome. I završio s tim).
Ali eto… možda nekome tko nije dobio fiziološku otopinu (placebo) nego pravo cjepivo i ima nuspojave ovo bude od nekakve koristi, da nešto na vrijeme učini. Ne znam… Ima navodno nekih dobrih metoda čišćenja organizma. Postoje i razni tretmani koji mogu biti od pomoći (a mogu i sam pomoći s tim u vezi). A očito da je i dio medicinara sada svjestan svega i otvoren je za razgovor i pomoć, što je izuzetno pozitivno.

MEĐUTIM, ONO ŠTO NIKAKO NE ŽELIM je da se u komentarima sad nađu oni koji bi omalovažavali, vrijeđali, pametovali, likovali da su bili u pravu, i slični. Sve takve komentare ću ODMAH pobrisati. Ako ne možeš suosjećati i biti od pomoći, nemoj ni odmagati.

Izvor: https://www.facebook.com/story.php?story_fbid=824306339638664&id=100061779173040&rdid=VB0MrWxhNDQgeaXH