by Pažljivo pratim novosti ovih dana i mogu ponosno reći da u Hrvatskoj konačno nema više nikakvih problema. Hrvatska je postala raj zemaljski. Problemi su istjerani iz Edena. Istina, ostali su nam mnogi izazovi. Ali izazovi su dobri, poželjni, afirmativni i rješivi.
Korporativni veprovi i Ejdž Ar magovi su već neko vrijeme iz korporativne komunikacije izgurali stare, dobre i realne, ali negativne probleme i ustoličili nove utegnute, ušminkane, lijepo upakirane i pozitivne izazove. U tom paralelnom svemiru bogatih korporacija to čak možda i ima nekog smisla. Oni npr. imaju izazov podizanja profita s milijarde na dvije milijarde. Ali mali i srednji obrtnik koji nema novaca za plaće ovaj mjesec ili ne može naći radnika jer nema matematike dati mu mjesečnu plaću veću od 1.000 eur ima *ebeni problem, a ne izazov.
Ali, eto, sad kad su problemi bačeni u ropotarnicu povijesti nastupilo je doba izazova. A izazova ima ne možeš ih izbrojat koliko: klimatske promjene i dekarbonizacija, nestašica hrane, požari i potresi, ratovi koji prijete proširenjem, regulacija primjene umjetne inteligencije, digitalni novac, nove epidemije, imigranti, demografija, cenzura društvenih mreža… svašta nešto… S obzirom da se mi mali kopitari bavimo svojim poslovima, a ne geopolitikom, svi ovi globalni izazovi nas živciraju, jer nam mogu samo izazvati dodatne probleme koji nam baš i ne trebaju, budući da imamo sasvim dovoljno i svojih probl… izazova.
Evo npr. taj izazov inflacije koja se u zadnje tri godine drži na prihvatljivih 20-ak%. Kaže naš statistički zavod (https://web.dzs.hr/calcinfl.htm ). Hahah… pfff… grglj…. pff… zagrc…hahaha… aaa, bem mu miša… dobar… hahaha… dobar…
Oprostite na stanci, skoro sam se ugušio od smijeha. Ne znam u kojoj državi živi taj zavod. Meni su domaće jabuke u 3 godine otišle s (i tada prevelikih) 8 kn/kg na 2 eur. Sirko sa 6 kn na 2 eur. Domaćice i burek s 8 kn na 2,5 eur. Velika Dorina s 13 kn na 4 eur, a King s 10 kn na 3,5 eur. Još su im i gramažu smanjili. Lubenice su u jednom trenu bile na suludih 1,5 eur/kg, da bi sada bile “normalnih” 0,60-0,70 eur/kg. One iste lubenice koje smo nekoć, ne tako davno, kupovali za 2-3 kn/kg. A u kolovozu bi bile skoro džabe.
Mogao bih cijeli dan nabrajati sve te drage slatke hrvatske proizvode koje iz objektivnih razloga sve manje kupujem. Netko naivan bi rekao da je inflacija 100-tinjak i više posto. I to baš domaćih prehrambenih artikala. To što je cijena Poršejaca i dijamanatnih ogrlica porasla samo 8% ne utječe baš previše na moju potrošačku košaricu. Preživjeti mjesec u plusu za većinu građana postaje ozbiljan izazov. Godišnji na moru nemoguća misija. Inflacija, kako mi se čini, ipak nije izazov, ona je ozbiljan problem.
Ali hej, nije sve tako sivo. Tjestenina Barilla se vratila sa 2 eur na 1 eur. Ulje sa 3 eur na 1,5 eur. Maslac više ne prati cijene zlata. Troslojni Wc papir si opet može ponovno priuštiti i viša srednja klasa. Izgleda da su i trgovci iskoristili promjenu valute da se najedu kruva priko pogače pa sad, kad su se nabrali jagoda (jer prigode beru jagode), lakonski nam broje brojalicu: Mir, mir, mir, niko nije kriv…
Najbolja fora mi je kada se naš premijer onako paunski gordo postavi pred novinare pa priupita: Vjerujete li vi meni ili svojim očima? Jel piše da je inflacija 20%? Piše. Jesu li to znanstvenici potvrdili? Jesu. I šta sad vi miševi imate vjerovati sebi i svojim očima? Koje ste vi škole završili? Odakle ste? Ko vam je ćaća? Znam ja ko vas je poslao da obmanjujete narod… možda je naš premijer divan čovjek, ali kao premijer je vjerodostojan kao Goebels onomad. Ne bi priznao ni inflaciju ni gubitak pola milijuna građana ni korupciju i nepotizam ni da ga škakljemo po tabanima ili mu odigramo Tri noža u leđa…
Da zaključim prije nego odlutam. Problem i izazov nisu sinonimi, iako se pojmovno znatno preklapaju. Da bi nam životni problemi postali izazovi nije dovoljno da ih tako nazovemo. Morali bismo se nekako uključiti u njihovo rješavanje.
Velika većina nas nije u poziciji sniziti inflaciju ili povećati si plaću. Ali možemo stvari ponovno početi nazivati onakvima kakve jesu i fokusirati se na ono na što možemo utjecati i promijeniti. Prva bojišnica je prije svega u sebi, sa samim sobom i svojim slabostima. Pobijediti tamne sjene straha, bijesa, sebičnosti, lijenosti, isključivosti koje nas vuku u mrak.
Uspješno savladati taj prvi i najvažniji izazov: dići se iz fotelje, preuzeti odgovornost i odraditi svoj dio posla, biti vrijedan i koristan član ZAJEDNICE; ne gorčiti se na život niti odustati, potruditi se i kad je teško, odgojiti djecu, othraniti ih, steći znanje, naučiti zanat, skrbiti se za starije roditelje, pobrinuti se za slabije i nemoćne ili ih zaštititi od hijena; otvorenih očiju gledati svijet, biti pristojan, strpljiv i skroman, ispoštivati drugo ljudsko biće, tolerirati drugačije, zapodjenuti razgovor umjesto svađe, progutati poneku psovku ili uvredu, stati kad bi mu najradije oči iskopao…
Postati boljim čovjekom i primjerom sjati u mraku.
To je pravi izazov.
