by Mali poduzetnici, jel vam dosta mukotrpnog rada i vječite neizvjesnosti, hrvanja s dobavljačima i klijentima, toksičnom birokracijom i nelojalnom konkurencijom? Guše vas gomilom suludih propisa i nepotrebnih nameta? Živcira vas što sa više od pola svake znojem zarađene kune, pardon, eura financirate razne krpelje i parazite?
Radnici, jel vam dosta potplaćenog rada, potcjenjivačkog odnosa nesposobnih šefova i neizvjesnosti iščekivanja pošteno zarađene plaće? Guše vas životni troškovi i galopirajuća inflacija? Živcira vas rast cijena potrošačke košarice i što sada jedna plaća jedva pokriva mjesečnu najamninu i režije?
Vi niste žrtve. Uzmite kontrolu nad svojim životom. Recite: dosta je životarenja. Podignite ljestvicu očekivanja. Nadogradite znanja, učite, promatrajte, riskirajte, minglajte, proširite krug kontakata. Bolje upoznajte svijet oko sebe. Treba stremiti u visine i daljine. Izdići se iznad svakidašnje uravnilovke. Treba ići u politiku.
Ja idem. Ova država mi je toliko puno dala da je došlo vrijeme da joj vratim dug. Dala mi je iskustvo, dala mi je uvid u sve krivine i prečice, dala mi je znanje koje se u običnim civiliziranim državama ne mogu steći. Neposredni uvid u mehanizme pohlepe i borbe za moć, elitizma i klijentelizma, korupcije i nepotizma, dodvorništva i kukavičluka, sebičnosti i egoizma. Dala mi je preuranjene sijede vlasi na glavi, neke kronične bolesti i stalni grč u želucu.
Dakle: politika! Ali kamo?
Lijevo? SDP odumire, članstvo mu umire od starosti. Ima par zanimljivih čvrstih klijentelističko-koruptivnih uporišta, ali dugoročno je to sve slabo. Ovi woke sektaši-muktaroši bi me izbacili čim bih progovorio. Ne znam šta znače te njihove skraćenice i novotvorenice i ne razumijem koncept rodova. A čini mi se i da imam previše radnog staža u realnom sektoru za njihov ukus.
Desno? Među sanjare, ridikule, male Napoleone, ekspoziture tajnih službi…? Puno je tu zujanja za premalo meda.
Ostaje samo jedna opcija. Zna se: učlaniti se u HDZ. Promašili smo ove unutarstranačke izbore, cilj su nam sljedeći. Samo treba što prije staviti na sebe skupo odijelo i plavu kravatu, ugasiti moralni kompas, ograničiti vokabular (ili izbaciti par samoglasnika iz govora), začepiti nos i ispuniti pristupnicu. Jednom kad si unutra svijet ti postaje švedski stol. Možeš biti ravnatelj, načelnik, član upravnog vijeća, viši savjetnik, zamjenik pomoćnika ministra… Manje ambiciozni se mogu zadovoljiti mjestom upravnog referenta, pročelnika ili skupštinara u mjesnom odboru ili gradskom vijeću. Mozak na autopilot, a plaća ide…
Zato nemojmo biti faulen Leute, ne čekajmo morgen, krenimo heute*.
Treba nas samo dovoljan broj upasti. A onda… kad smo unutra… čekamo pravi trenutak. I delamo dok čekamo. Morate odmah znati, neće biti lako, ova taktika traži osobnu žrtvu. Nije lako govoriti jedno, raditi drugo, a misliti treće. Moraš pustiti da ti ishlapi zadnji atom kalcija iz kičme i da se ruka sama od sebe počne dizati na glasovanju petkom. Moraš se svakodnevno tući sa ostalim hijenama i krokodilima iz stranke za svoj dio koruptivnog kolača. Potrebna je upornost, upornost, upornost.
Ali na kraju, kada se korak po korak popnem na mjesto načelnika petnaestominutnog grada i u svojoj e-lisnici budem imao milijune digitalnih eura ili socijalnih kredita i e-propusnicu najvišeg ranga, kuću na Pantovčaku i desetine nekretnina razasutih po gradu koje dajem u najam Nepalcima i Filipincima, kada budem morao hlače vezati konopom, jer nema tako velikog i čvrstog kaiša koji može izdržati dva ručka i tri večere dnevno, kada se i manirima i izgledom potpuno stopim s ostalim članovima partije… KREĆEMO…
Ček malo, STANI. Zašto bih igdje kretao, zašto bih s vama dijelio sva ta dobra i benefite koja su godinama brali moji vrijedni ljepljivi prstići? Tko vam je kriv što niste krenuli na vrijeme. Lijepo sam vam bio rekao da se upišete u HDZ. Dok ste se vi igrali sa svojom djecom ja sam krojio proračun i prekrajao GUP.
Dok ste vi bili na koncertu s ekipom ja sam lizao dupe voždu i švedskom izaslaniku na nekakvom šugavom domjenku. Dok ste vi spavali ja sam radio. Sada imam znanje, imam ljude, imam moć i ne dam ih nikome. Sve što sam stekao je mala nagrada za moj veliki moralni i ljudski pad.
Pravi radiša kreće heute, a vi ste na kauču i po društvenim mrežama čekali morgen. Pa eto vam sad malo morgen.
* Njemačka poslovica “Morgen, morgen, nur nicht heute, sagen alle faulen Leute” doslovno se prevodi kao “Sutra, sutra, samo ne danas, kažu svi lijeni ljudi”.
