by Došašće je (advent), to predbožićno vrijeme grozničavog svetog šopinga, i nije iznenađujuća vijest da inflacija ponovno raste. Umjesto da se upute u crkve, zazivaju i u budnosti iščekuju Božje kraljevstvo koje nam donosi Božja utjelovljena Riječ, Isus Krist, navalili Hrvati katolici u dućane kao da će sutra smak svijeta. I šta će jadni trgovci nego povisiti marže. Jedno je vrijeme ta zločesta inflacija usporavala, barem su tako govorili ekonomski stručljaci. Ali kad se to prevede s njihovog jezika na normalni ljudski govor to samo znači da cijene sve vrijeme i dalje rastu bez grama srama i grižnje savjesti. Samo su, eto, u jednom trenutku rasle malo sporije. Ali vide trgovci da raja i dalje ne pita za cijenu pa se ne libe bičevati nas novim poskupljenjima.
Meni osobno je drago da cijene i dalje divljaju. Trgovci su konačno prešli sve granice besramnosti i doveli me do toga da sam se odlučio poduzeti dramatične korake u borbi protiv degutantnog povišenja cijena. Dakle, magareće vijeće je odlučilo reći NE. Nikad nisam gledao u pfenig, ali ne dam 5 eura za Dorinu koja je koštala 13 kn prije dvije godine. Makar je nikad u životu više ne okusio. Ne dam 3 eura za kilo obilno špricanih jabuka, makar skorbut dobio. Suva kruva ću jest, ali ne dam 2,5 eura za sirko. 7,5-8 kuna je koštao prije 2 godine, a sada je 19 kuna. 250%. Dva i po puta skuplji. Kolač u slastičarnici 4 eura. Ne zanima me, jest ću šećer na žlicu.
Kad naiđem na neki srcu mom dragi preskupi artikl, pa makar i omiljenu pivu ili slatkiš, ponijet ću ga u košarici na blagajnu s dječjom nadom da je bolesno visoka cijena istaknuta greškom. Nestrpljivo i sa zebnjom ću čekati da blagajnik/ca očita cijenu. Kad dođe do neminovnog razočaranja pogledat ću prodavača/icu duboko u oči i razočaranim, ali odlučnim glasom reći: Ne hvala, neću, preskupo mi je to. Lagano ću pogurnuti proizvod prema prodavaču/ici, bez srama, ali i bez nadmene pravedničke oholosti, mirno i staloženo. Neka si ga sam/a vraća na policu. Pa kad kupci tako vrate tisuće proizvoda u jednom danu možda nekom dođe iz guzice u glavu.
Jako je bitno da, kako oni nama peru mozak reklamama, akcijama, popustima i sličnim prijevarama, da tako to i mi činimo njima: Ne, hvala, preskupo mi je to! Ne, hvala, preskupo mi je to! Ne, hvala, preskupo mi je to! Treba to ponavljati i ponavljati i ponavljati. Da i mi i prodavači naučimo da je to jedna normalna i prikladna rečenica kojom potrošač izražava svoj kritički stav.
Dapače, treba ponavljati tu rečenicu dok je i prodavači i njihovi direktori ne počnu sanjati. Igrajmo i mi igru upravljanja percepcijom i pribavljanja pristanka za mjere koje nama odgovaraju. Programirajmo ih. Neka strepe od našeg ne hvala, neka se boje. Neka određivači cijena znaju koje proizvode smatramo preskupima. Kondicionirajmo ih da počnu snižavati cijene.
Da bi učinak bio potpun, da shvate da smo doista ozbiljni, predlažem i mjesečne akcije nekupovanja proizvoda. Stari, dobri pasivni otpor. Npr. Danas neću u Lidl srijeda. Zamisli da NITKO taj dan ne uđe u Lidl! Ili Tjedan zaobilazaka kafića i slastičarnica. Možda shvate da je bolje prodati išta po malo nižoj cijeni nego ništa. Da ne bi ispalo da smo se na nekoga diskriminatorno obrušili predlažem da artikli i djelatnosti koje će biti na mjesečnoj bojkot akciji budu izvlačeni lutrijski. Deder zavrti kolo Slađana… Ajmo Slađo… tk… tk… tk… tk… i booojkot artikl sijeeečnja jeeee… Barilla tjestenina… ili tak nešto slično.
Ili jednostavno uđemo u restoran pa kada nam se zavrti u glavi od tortilja ili hamburgera za 15 eura ili tri lista salate za 5 eura, samo vratimo konobaru jelovnik, pristojno se zahvalimo i kažemo: Ne, hvala, preskupo mi je sve ovo! Neka njegove začuđene oči gledaju u pozadinu tvoje proćelave glave dok mirno izlaziš iz lokala. Neka njegov šef dobro razmisli kad idući put bude slagao cijenik.
Ozbiljno zadrhtim u sladostrašću na pomisao da jedan mjesec cijela Hrvatska ne uplati teleoperaterima mjesečnu naknadu za zrak koji nam prodaju.
Pri planiranju akcija obrane potrošača od ekonomskih nametnika treba slušati i pametnije od sebe. Treba npr. poslušati ministra gospodarstva. Nema više kupovine pekarskih proizvoda. Pravit ćemo doma sami svoj kruh po njegovoj recepturi. Pa kad nakon nekoliko mjeseci napokon uđemo u jednu od rijetkih pekara koja se u međuvremenu nije zatvorila možda će si i umirovljenici opet moći priuštiti burek.
Pohlepni veprovi očito moraju početi bacati neprodanu robu da bi počeli snižavati cijene. Tisuće takvih situacija će ponukati i najneinteligentnijeg menadžera da učini ono što bez problema čine u zrelijim društvima – korigiraju cijenu ili barem organiziraju pravu akciju sniženja, a ne ove prevare koje nazivaju akcijama. Istina, uspješne korporacije su dovele efikasnost sustava prodaje svoje robe do savršenstva na uštrb svojih radnika i na štetu potrošača. Kapitalizam ne poznaje milosrđe. Tjera te na bespoštednu borbu. Ali to ne znači da ni mi nemamo par aduta u rukavu.
Kada bismo si doista mogli posvijestiti da MI ODLUČUJEMO i kada bi se barem našao netko tko bi nas na pravi način motivirao da se udružimo i koordiniramo pa disciplinirano provedemo neke od ovih ideja vjerujem da bismo ubrzo vidjeli plodove. Znaju gospodari života da nas moraju fragmentirati i jako se boje našeg grupnog: Ne, hvala! Potpuno su svjesni da imamo slobodu izbora. Zato su i smišljene sve te razne manipulacije i zastrašivanja kako bi se iz nas iscijedio pristanak za mnoge neprihvatljive ideje, kako bi nas se utjeralo u tor.
Na tebi je dragi čitaoče da si posvijestiš da prava sloboda nije dobiti ono što želiš (ili misliš da želiš), već odbiti ono što nije dobro za tebe. I nije to samo pitanje štednje ili “škrtosti”, već je upravo sada pravo vrijeme da se pokušaš osloboditi od tih svakakvih nekakvih umjetno proizvedenih želja i prohtjeva i nezdrave ovisnosti o materijalnim stvarima. Došašće je vrijeme duhovnog promišljanja, vrijeme priprave, vrijeme naše duševne inventure, a ne grozničave kupnje i raskalašenih domjenaka. Već sada možeš potjerati iz duše mrak sebičnosti i oholosti i izbaciti iz srca ispraznost materijalizma kako bi napravio mjesta da u njega uđe svjetlo Božića. Ne dopusti da (p)ostaneš rob loših običaja i pogrešnih odluka. Rasti u slobodi i budi sposoban živjeti život dostojan čovjeka. Tvoje oslobođenje može početi i od simboličnog vraćanja omiljenog artikla prodavaču uz prigodno toplo blagdansko: Ne, hvala, preskupo mi je to!
A Dubai fritule i precijenjeno kuhano vino u plastičnoj čaši neka sami pojedu i popiju oni koji su određivali cijenu tih proizvoda.
