by Kada bismo čitanju uputstava lijekova pridavali upola pažnje kao što je pridajemo često apsolutno beznačajnim stvarima, primijetili bi stvari koje bi nas zaintrigirale i duboko zamislile – osobito kada je riječ o preventivnim lijekovima.
U ovom isječku, izvučenom iz filma Under the skin, redatelja Berta Ehgartnera, (film je više puta prikazan u HR u organizaciji udruge HURA) prikazan je aspekt cijepljenja u veterinarskoj medicini, no, u humanoj medicini situacija nije ništa bolja, a o čemu zapravo govori i sam film.
Opće je poznato kako je provedba realnog istraživanja između cijepljene i necijepljene djece teže izvediva od ponovnog odlaska na Mjesec pa se, ako ništa drugo, do tada možemo ugledati na veterinare, koji kod svojih životinjskih pacijenata primjećuju i priznaju promjene na mjestu primjene cjepiva te razna druga oboljenja.
Nakon proboja bolesti plavog jezika te posljedično masovnog cijepljenja koje je propisala EU, stočari su počeli primjećivati promjene na ovcama. Potaknut mnogim prijavama veterinara s tog područja, a kako nije bilo nikakvog drugog objašnjenja stanja koje se događalo nekoliko dana nakon cijepljenja, Lluis Lujan proveo je studiju na 84 ovce. Podijelio ih je u 3 skupine. Crvenu, koja je dobila komercijalno cjepivo za ovce uključujući i cjepivo za bolest plavog jezika. Zelenu, koja je cjepiva dobila u smanjenom opsegu, te žutu, koja je bila potpuno necijepljena. Znanstvenici koji su bili uključeni u studiju nisu znali kojoj skupini koje ovce pripadaju. Pratile su se dugoročne posljedice i utjecaj cijepljenja na zdravstveno stanje i opće ponašanje ovaca. Zabilježene su velike promjene u potpuno cijepljenoj skupini. Promjene su uvelike odgovarale autističnom ponašanju. U nepotpuno cijepljenoj skupini promjene su bile u manjem obimu te nikakve promjene u ponašanju kod necijepljenih ovaca. U samom filmu studija je detaljno opisana.
Više o istraživanju koje je na temu aluminijskih adjuvansa i njihov utjecaj na ovce proveo prof. Lluis Lujon sa svojim suradnicima možete pronaći ovdje.
U ovom isječku pak, prikazane su samo fizičke promjene na obdukciji ovaca te promjene koje nastaju kod mačaka na mjestu primjene cjepiva.
U Hrvatskoj je struka ocijenila da je epizootiološka situacija povoljna i zato od 2021. godine kućne životinje poput pasa i mačaka više ne treba cijepiti svakih 365 dana. Na tržištu su dostupna cjepiva protiv bjesnoće koja daju višegodišnju imunost, između dvije do tri godine, te je sukladno tome potrebno vršiti i docjepljivanje. Umjesto toga, u RH životinje se uglavnom cijepe godišnje, bez znanstvenog pristupa provjere titra odnosno postojanosti zaštite – profit, rekli bi teoretičari zavjera.
Možemo li naučiti nešto iz ovog i konačno početi priznavati da cijepljenje dovodi do određenih promjena te vršiti pritisak na proizvođača i vlasti da ulože više novca u istraživanje i proizvodnju sigurnijih cjepiva? Na kraju se sve svodi na to da je profit primarni cilj, a da je moguće imati sigurnija cjepiva. Dok se ne pokrenemo i ne počnemo jasno i glasno izražavati svoje nezadovoljstvo, stanje se neće promijeniti. U međuvremenu, i dalje ćemo bilježiti porast autoimunih oboljenja i trošiti novce na saniranje štete koju prouzrokuju ta ista cjepiva koja bi trebala štititi te biti sigurna i učinkovita. Svi oni koji imaju kućne ljubimce vjerojatno jako dobro znaju o čemu se radi i koliko novca potroše na razne preglede i lijekove.
Možemo li povući paralelu s pedijatrijskim cjepivima u humanoj medicini – ne znamo – prosudite sami.
Više o tome što adjuvansi u obliku aluminija rade pod kožom naših kućnih ljubimaca, pogledajte u ovom video isječku:
Rumble: https://rumble.com/v6qc0iw-utjecaj-cjepiva-na-kucne-ljubimce-i-domace-zivotinje.html