Razumljivo mi je da se razni novinari-plaćenici obrušavaju na molitelje i koriste sve dnovinarske trikove: laži, klevete i uvrede, kako bi ih sprdali, dehumanizirali i ponizili. Oni su njihovi ideološki pa i duhovni neprijatelji, a huškanje i prostaštvo je, na žalost, njihov karakter i krajnji duhovni i profesionalni doseg. Jasno mi je da i neki propali političari žele ušićariti par glasova na taj način. No, i dalje mi nije jasno kako su uspjeli pogoditi nerv široke lepeze običnih ljudi. Zapanjujuća je razina bijesa kojom ostrašćeni pojedinci, skriveni iza lažnih nadimaka, sipaju salve prostačkih, klevetničkih i uvredljivih komentara po mrežama, koje je teško čitati, a kamoli razumjeti. Odmah se javi netko tko kaže da molitelji tu kleče, a doma tuku žene, da žele žene zamotati u plahte zbog svoje pohote i slične izmišljotine. Ili jednostavno zaključe da su bolesnici ili sekta. I onda od takvih izmaštanih neistina pokvarene misli anonimnih Platona i Sokrata dalje grade dijabolične logičke konstrukcije. Kako si normalan čovjek može dopustiti da ga obuzme takva izobličena mržnja?
Najbolji su mi oni što slavodobitno citiraju Bibliju kadgod žele posramiti katolike. Za ovu priliku vade iz konteksta Mateja 6:6: “Ti, naprotiv, kad moliš, uđi u svoju sobu, zatvori vrata i pomoli se svomu Ocu, koji je u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti.” Pa se nadovezuju na ovo tvrdeći da je katolicima i njihovoj vjeri mjesto u skrovitosti doma i mračnim zakutcima crkve. U podrumu moderne civilizacije. Daleko od normalnih ljudi, a to su, jelte, oni.
Ova pojava jasno pokazuje da dobar dio hrvatskog naroda sintagmu “sekularna država” ne tumači (kako bi trebali) kao neutralnost države u pitanjima slobode vjeroispovijesti, već kao potpuno izopćenje ispovijedanja vjere iz javnog života. Osim ako je to vjera u znanost, cjepiva, klimatske promjene, rodnu ideologiju… petokraku, maršala, region… To može. To je piće za mladiće. I baš, čudna li mi čuda, štovanje tih bogova iz nekog razloga potiče i financira strani kapital, a leđa mu čuvaju domaći mainstream psi plaćenici.
No, ne bojim se za molitelje. Nisu molitelji od šećera. Za razliku od licemjera iz Mateja 6:6 koji mole javno kako bi sebe istaknuli i prikazali boljim (nekako mi to više sliči na razne mrežne influensere), ovi molitelji su znali da će biti izvrgnuti dijaboličnom bijesu, svim mogućim pokušajima dezavuiranja i salvama uvreda finih, civiliziranih i tolerantnih progresivaca i liberala, koji u takvoj svojoj zapjenjenoj retorici ne vide ništa sporno. I unatoč svim napadima i uvredama molitelji i dalje dostojanstveno i mirno kleče i mole.
Javnom molitvom se svjedoči vjera. Ja bih dodao: hrabro! I to je nešto potpuno drugo od osobne molitve. U svakom se žitu može naći poneki kukolj, ali, načelno, nasilnike, ženomrsce, razbojnike i pohotnike treba tražiti negdje drugdje, u centrima društvene, financijske i političke moći, ili po birtijama, kladionicama i noćnim klubovima, a ne među muškarcima koji se ne boje prignuti koljena pred Gospodinom. I je, u pravu su kritičari: to jest vrsta kršćanskog aktivizima. Aktivnog djelovanja i osobnog izlaganja za duhovnu i moralnu obnovu hrvatskog naroda.
Jedino mi nije jasno zašto oni koji gorljivo brane pravo na aktivizam za prava lgbt plusića, crnaca, žena, Ukrajinaca, Palestinaca, glavate želve, bjeloglavog supa… što god je moderno… smatraju nedopustivim dopustiti tako nešto katolicima koji su, kao, većina u Hrvatskoj.
Nakane molitelja su otvoreno iskomunicirane. Pokušajte ih pročitati bez dnovinarskih sufliranja i bez dodavanja svojih pokvarenih misli (https://muzevnibudite.com/i-ove-prve-subote-muskarci-mole-krunicu-na-trgu/).
Oni rijetki koji su doista zainteresirani za dijalog mogu malo uguglati “za što mole molitelji”, pri tome preskočiti MSM portale, i poslušati njihovu stranu priče (npr. https://muzevnibudite.com/sto-javna-molitva-krunice-jest-a-sto-ona-nije/ ili https://crodex.net/pokupec-objasnio-za-sto-mole-molitelja-na-trgovima/).
Zastane li doista ikad itko od nas da u miru, bez predrasuda i raznih filtera, posluša onu drugu stranu, ne da bi promijenio mišljenje, nego da bi se pogledom iz druge perspektive približio Istini?
Možda bi trebalo i to ponekad pokušati…


