Agnostivakser (2)

Agnostivakser (2) – Kako skinuti (djetetu) sustav s leđa?

U prethodnom tekstu sam nastojao objasniti zašto je pitanje (ne)cijepljenja – koje je postalo društveno puno relevantnije nakon korona-cirkusa – kompleksno pitanje koje se ne odnosi samo na medicinsku struku i povjerenje u istu, već traži šire i dublje razumijevanje etičkog i pravnog konteksta. U svom temelju, to je pitanje autonomije nad svojim tijelom i nad odlukama koje kao roditelji donosimo za svoju djecu.

Upravo zato je mnogima upala u oko činjenica da su isti oni koji na trgovima vrište ideološki nonsens koji u kontekstu ubijanja nerođenih nema veze ni s biologijom, a kamoli s moralom: “Moje tijelo – moj izbor”, u kontekstu cijepljenja – gdje je ta izjava moralno i biološki potpuno opravdana – napustili tu maksimu i zalagali se za oštrije mjere, zaključavanja, obavezno cijepljenje…

To se dogodilo upravo zato jer je pitanje (ne)cijepljenja u svojoj srži zapravo pitanje prava na odlučivanje. A oni koji inzistiraju na obaveznom cijepljenju se zalažu za kolektivizam, tj. da vam se to pravo oduzme. I kada ste u pitanju vi i kada su u pitanju vaša djeca. Štoviše, neki to otvoreno priznaju, poput kanadskog saborskog zastupnika Randalla Garrisona koji je prije par tjedana izjavio: “U Kanadi ne postoje roditeljska prava. Postoje samo roditeljske odgovornosti.” Ili Macrona, koji je u Francuskoj kriminalizirao alternativne načine liječenja, prijeteći kaznama do 45.000 eura i tri godine zatvora za svakoga tko ih promovira.

Baš zbog toga i takvih gestapića u bijelim kutama – kojih i u Hrvatskoj ima sve više i sve se manje skrivaju – današnjim se tekstom želim pozabaviti odgovorom na pitanje: kako postupiti ako ne želite cijepiti svoje dijete?

Te stvari ću objasniti na temelju osobnog iskustva.

*Napominjem da su se u zadnjih 10 godina neke stvari zakonski i birokratski promijenile te da naša situacija nije nužno identična vašoj, ali smatram da principi iz ovog pozitivnog primjera vrijede i danas*

 

Mir, mir, mir, nitko nije kriv…

Prije svega, odluku o (ne)cijepljenju nemojte donositi na temelju nečije priče. Ni lokalnog pedijatra, ni frendice s kojom pijete kavu, ni članka u časopisu. Velike su šanse da svi navedeni barataju sa zastarjelim, netočnim i/ili neistinitim informacijama. Informirajte se direktno, s više različitih strana. Otvorite bazu podataka na PubMed-u, stranice HALMED-a, izravno kontaktirajte pojedince u čije znanje i iskustvo imate povjerenja. I uvijek, UVIJEK imajte na umu činjenicu da je – kada se sve zbroji i oduzme – na kraju odluka i odgovornost za istu isključivo vaša.

Ako sebe ili svoje dijete NE cijepite i razboli(te) se, vi ste odgovorni za to.

Ako sebe ili svoje dijete cijepite i razboli(te) se, vi ste odgovorni za to.

Odgovornost proizvođača, cjepitelja, države, centra za socijalnu skrb, epidemiologa… Ne postoji. Oni su tu da vam daju upute kako slijediti njihov uhodani sustav u kojem ste samo brojka i da vas pokušaju zastrašiti kaznama ako ga ne slijedite. No ako ga slijedite i doživite neku vrstu ozlijede ili tragediju, nitko od ljudi koji su sudjelovali u davanju uputa neće za to odgovarati. Priče o tužbama, liječničkoj komori, udrugama za zaštitu pacijenata, snošenju odgovornosti za nesavjesno liječenje… slobodno okačite mačku o rep. Presude u korist pacijenata su toliko rijetke i do njih se tako mukotrpno dolazi da nisu vrijedne spomena. One su rijetka iznimka, nikako pravilo.

To je istovremeno mučna i oslobađajuća činjenica. Kada je postanete svjesni, prestati ćete prebacivati vlastitu odgovornost na stručnjaka, gurua, life coacha, šamana, vođu… i neke odluke će vam biti puno lakše donijeti kada shvatite da za njihovo donošenje u konačnici postoji samo jedan relevantan faktor – vi.

 

“Odgađamo”

Ako smo uspjeli preskočiti tu prvu mentalnu prepreku i pomiriti se s istinom koja stoji iza nje, možemo početi zalet prema drugoj. Sada govorimo o situaciji u kojoj ste donijeli informiranu i svjesnu odluku da ne želite cijepiti svoje novorođeno dijete iz bilo kojeg, vama legitimnog razloga. Kako postupiti?

Prije svega, savjetovao bih vam da proučite: Zakon o zaštiti prava pacijenata, Zakon o zaštiti prava djeteta i Zakon o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti (koji je doživio neke tihe promjene u vrijeme korona-cirkusa) te Pravilnik o načinu provođenja imunizacije, seroprofilakse, kemoprofilakse protiv zaraznih bolesti.

Nadalje, svakako se uključite u grupe i forume u kojima se razmjenjuju iskustva trudnica u hrvatskim rodilištima. Neka su stvarno napredovala, a neka možemo slobodno usporediti s javnim kolodvorima i mesnicama. Također, raspitajte se o pojedincima koji u njima rade: ponekad u dobrom rodilištu možete naletiti na “mesare” ili obrnuto – u rodilištu koje liči na scenu iz horora vas zapadne “anđeo”. Takav je bio slučaj prije deset godina u varaždinskom rodilištu, gdje je radila primalja Erika Spirić. Iz prve ruke znam da je ta draga žena svojom ljudskošću i profesionalnim pristupom rodiljama bolnicu spasila od desetaka tužbi. Uključujući i našu.

Otac djeteta svakako mora biti prisutan na porodu, u ulozi zaštitnika i podrške. Cure, ako ste pošle za mamlaza koji planira te trenutke provesti s dečkima u birtiji umjesto s vama, morate ga HITNO dovesti u red i napraviti od njega muškarca. Ne želite imati dijete s tipom koji ne shvaća svoju partnersku i roditeljsku ulogu, vjerujte mi.

Uz to, proučite i ulogu te dostupnost doule, kao i mogućnost prisustvovanja primalje iz Slovenije, gdje su porodi kod kuće legalni. Takve osobno smatram najzdravijima i najprirodnijima, i za majku i za dijete, ukoliko se radi o urednoj trudnoći.

Drugo najveće oruđe, kraj vaše informiranosti, biti će vam stranica Hrvatske udruge roditelja aktivista, cijepljenje.info (ne treba ju pomiješati s udrugom Roditelji u akciji, ljevičarskom, pro-aborterskom bulumentom, op.a.). Tamo ćete naći pregršt korisnih savjeta, linkova te pravno pripremljene dokumente i izjave koje ćete koristiti u komunikaciji s (potencijalnim) cjepiteljima.

Prvo i osnovno pravilo kojega se trebate držati jest da cijepljenje ne odbijate, već odgađate do trenutka kada ćete biti adekvatno informirani o sastavu cjepiva i njegovim mogućim nuspojavama.

 

Ostani odgovoran – ne potpisuj

Tada će vam vjerojatno na potpis gurnuti izjavu u kojoj stoji da odbijate cijepljenje. Ona nije ništa drugo doli iznuda krivnje i ako ju potpišete, donijeti će vam – u najboljem slučaju – nekoliko tisuća eura kazni, koje ćete plaćati svaki put kada propustite termin za cijepljenje. U ovom trenutku je ključno da znate kako niste dužni ništa potpisivati. Nikakve izjave, priznanja, dokumente. Čak ni otpusno pismo niste dužni potpisati, ne postoji zakon koji vas na to prisiljava. Iako pri pokušaju da dobije vaš potpis “struka” može biti vrlo kreativna pa su tako nama bubnuli: “Ako to ne potpišete, nećemo vas pustiti iz bolnice”, na što smo prasnuli u smijeh. Naime, zadržati bilo gdje vas može isključivo policija: u pritvoru, ako ste osumnjičeni za kazneno djelo. I to nije bio ni izbliza najbolesniji pokušaj zastrašivanja.

Kada je supruga zatražila porod ležeći na boku i odbila sjesti u ginekološki stolac, rečeno joj je, citiram: “Plodna voda vam je kontaminirana, dijete vam je u opasnosti”, a plodna voda joj se preda mnom razlila po nogama i bila je savršeno bistra. Kada to nije prošlo, pokušali su sa: “Stišćete si djetetu glavu, ubijate dijete (!!!)” Čuli smo od liječnice i izjavu: “Nećemo mi po vašem, ja vas odbijam primiti”, iako je to po zakonu potpuno ilegalno! Kada sam rekao da tu svoju izjavu da u pismenom obliku i odlazimo na parkiralište, nastao je potpuni muk.

Ono što želim reći jest: nemojte se iznenaditi ako doživite potpuno bezosjećajno, nehumano ponašanje od strane “struke” u trenutku poroda. Neki će si svašta dopustiti u pokušaju da od vas dobiju bespogovornu poslušnost pa i zastrašivanje, laži, prijetnje, uvrede…

Zato je iznimno važno da ste oboje pripremljeni i međusobno usuglašeni, da znate koja su vaša prava i obaveze te ih se bez straha držite.

Lako bi vam se moglo dogoditi da vas u nekom trenutku razdvoje i počnu “obrađivati” zasebno. Ako ne iskamče potpis od majke, pokušat će ga dobiti od oca. Ako ne uspiju zastrašiti oca, pokušat će zastrašiti majku. No upamtite: na prvom mjestu vam je dobrobit vašeg novorođenog djeteta, ne poslušnost zaposlenicima bolnice.

Važno je napomenuti da na svaki njihov zahtjev za potpisom trebate odgovoriti protuzahtjevom da oni potpišu izjavu kojom prihvaćaju materijalnu i kaznenu odgovornost za pojavljivanje bilo koje nuspojave nakon primjene cjepiva na vašem djetetu (dostupnoj na spomenutoj stranici cijepljenje.info). To vam nikada nitko potpisati neće, jer su svjesni rizika koji svaki lijek i svako cjepivo nosi. Nakon toga možete mirno odgovoriti: “Ok, ako vi nećete potpisati moje, neću ni ja vaše.”

Ta pat-pozicija vam zapravo potpuno odgovara.

 

Možemo lijepo, ali ne moramo

Treće pravilo je da uvijek u komunikaciju krećete pristojno, uljudno i argumentirano. Postoji šansa da naletite na nekoga razumnog, pristojnog i uljudnog te se poštedite nepotrebnih neugodnosti i drame.

No ako taj vaš stav bude dočekan sa klasičnom a-znaš-li-ti-tko-sam-ja i/ili tko-si-ti-da-određuješ-kako-ćemo-s-tvojim-djetetom pričommorate oboje (a pogotovo otac, jer je majka malčice zauzeta rađanjem) u svakom trenutku biti spremni reći: “A sada je dosta!” i po potrebi postrojiti cijelu bolnicu: od čistača/ice do ravnatelja/ice!

Ne trebate se sramiti na aroganciju i zastrašivanje odgovoriti prijetnjom da ćete zvati odvjetnika i medije. Naravno, tu prijetnju morate biti spremni i ostvariti. Podsjećam, vaša je zajednička odgovornost zaštititi svoje dijete, a odgovornost oca je zaštititi majku. Osobno sam svjedočio nevjerojatnim scenama grupnog nasrtanja na suprugu u trudovima i nevjerojatnog čoporativnog pritiska na nju da sluša izvikivane upute. U jednom sam trenutku čak morao fizički razmaknuti “struku” od nje. Da sam te trenutke provodio u birtiji časteći društvo, ona bi tamo bila glineni golub. A da smo došli neinformirani i nadajući se najboljem, oboje bismo to bili. Porod bi bio nalik tranširanju mesa, a posljedice po zdravlje našeg djeteta možda minimalne, a možda tragične.

Ovako je, unatoč drami koju nam je “struka” priredila, porod prošao uredno i naša kćer je s nama došla kući isti dan (jer ako je porod prošao uredno nema razloga da dijete i sebe nepotrebno izlažete riziku od bolničkih bakterija i maltretiranja), savršeno zdrava i – dobili smo pisanu ispriku za način na koji su se ponašali prema nama.

 

Ponovimo gradivo

Dakle, ukoliko je trudnoća uredna i porod je prošao uredno:

  • dolazite na porod zajedno, informirani i usuglašeni;
  • cijepljenje ne odbijate, već odgađate;
  • ništa ne potpisujete;
  • čim prije idete kući.

Naravno, ukoliko su utvrđene bolesti ili poremećaji kod majke i/ili djeteta, morati ćete se prilagoditi toj situaciji kako biste minimalizirali rizike. Što smo mi morali učiniti s drugim djetetom, kada je porod bio rizičan i dijete životno ugroženo.

U idućem ću tekstu ponuditi praktične odgovore na druga dva važna pitanja:

– kako komunicirati s institucijama?

– kako necijepljeno dijete upisati u vrtić / predškolu?

Naime, to je dio borbe sa sustavom koja će uslijediti nakon što ste odlučili ne cijepiti svoje dijete. No ne trebate se bojati, sustav uglavnom komunicira unaprijed pripremljenim, priglupim šprancama koje je uz malo mozga i minimum hrabrosti vrlo jednostavno pobiti.

O tome više u trećem nastavku serijala Agnostivakser.

 

Piše: Ivan Pokupec

Izvor: https://ivanpokupec.substack.com/p/agnostivakser-2