AKVAREL

Lepeza sunca, plavet visina,
u mirnoj vodi podrhtava,
i čini mi se, da se tišina
s vječnošću sada poigrava.

Jer sve što je sitno: boje, zvuci,
oblak što u bezdan tone.
I ovaj jablan u mojoj ruci.
I bijela vrpca ceste one.

Da, sve je sitno: riba mala,
za kukcom što se hitro baci,
mirnu je vodu uzbibala…
I ostali su samo zraci.

Josip Pupačić