U katedralu jedne teške noći, uđoh tiho i priđoh do oltara, sa zvonika jecahu zvona stara.
Htio sam duši molitvom pomoći kad tamo pri tamnom visokom odru, jedna žena gledaše u daljinu.
Tri su joj boje ovile haljinu, prepoznah crvenu, bijelu i modru, i reče mi tiho: moli se sinko
nad nama pletu neke čudne niti, Hrvat je opet tako teško biti…
A. G. Matoš