Čežnja, to je: u valovlju stati
i ne imati u vremenu domaju.
A želje su: da ti dnevni sati
tiho s vječnošću razgovaraju.
A ovo je život. Do iz nekog jučer
raste najsamotniji od svih sati,
da smiješeći se od subraće drukčije
vjekovječnosti šutnjom vrati.