Dugo se nisam od anđela rastao,
i on je siromašio meni pod rukom
pa se smanjivao, a ja sam rastao:
i bih odjednom sažalnošću pukom,
on pak drhtavom molbom bje nastao.
Pa sam mu njegovo nebo izručio, –
on meni blizinu, iz koje se mako;
on se lebdenju, ja životu naučio,
uzajamno, prepoznali smo se polako…
R.M.Rilke