Lupketam po teti tipkovnici u carstvu hladovine i mislim si svoje dok se moje vjeđe i radosna pazuha pote ne od ljepote nego od toplotnog udara. Ipak je ispod loze penjačice malo lakše pa se skrivam tamo od podivljalih sunčevih pjega. Ukućani se posakrivali po kući, dime se gradele, peku se kumpiri, pravi se salata od pome. I kapule dabome. Cvrče cvrčci, gori zemlja. Šumi more. Još tri stiha, mater, kamen i neka problematična žena i eto nova Mišina pjesma. Ljeto u Dalmaciji je točno takvo kakvo je oduvijek bilo. Čak nikad zelenije od sve te kiše ovog proljeća. Toplotni udar u srpnju. Pih. Čudno bi bilo da ga nema, a ne obratno, razmišljam dok se hrvam s četom komaraca koji me pokušavaju odvući u neki grm da me tamo dokrajče. Brojčano nadmoćnija gamad više ne čeka noć za napad. Srećom fali im kilaže…
Dakle, gdje sam ono stao. Eh da. Klimatske promjene, globalno zatopljenje!!!!!!!! Histerično urlanje sa svih medija i bojanje sinoptičkih karti kričavom crvenom i crnom bojom na srpanjskih 27 C u Berlinu i 24 C u Stockholmu, armagedon od jednog požara u cijeloj Grčkoj, topljenje santi leda na Grenlandu, lijepljenje lijenčina za asfalt ispred kamiona, hapšenje klima Gretice i takve stvari mogu uznemiriti i preplašiti samo one koji ispunjavaju dva uvjeta: upale televiziju i vjeruju svemu što im se servira.
Vi takvi hitno prekinite ostavljati prekomjerni karbonski otisak. Pogasite klime i gurnite svoja dizel vozila u more, kanale, rijeke i druge plovne puteve. Pobijte svinje, krave i svu perad. Prestanite disati, ne pijte vodu i jedite samo povrće, barem dok cvrčci i ostali kukci ne dobiju certifikat za ulazak na menije.
TI si štetočina, a ne jedinstveno divno Božje stvorenje, tvrde ti neki ajmo ih nazvat znanstvenici. Tvoj karbonski otisak divlja. Guši planetu, osim ako si ravnozemljaš, tada guši krug zemaljski. Umiri se ili još bolje, umri. TI si kriv za globalno zatopljenje, jer si jučer pekao roštilj na zla drva ili, nedajbože, na u-hu-hu-gljen. TI si kriv, kažu oni, za pomor ptica tamo negdje nemam pojma gdje. Ako si bijelac onda si TI kriv i za robovlasništvo nad crncima u Americi. Posebno vi iz Muća i Bogdanovaca i sličnih mrjestilišta zemljoubojica (Točno si mogu zamisliti kako nekakav progresivac iz Oklaja 1789. sluša na radiju direktan prijenos francuske masonske revolucije i razmišlja o unapređenju industrije pamuka kroz uvoz robova iz crne Afrike…). TI si kriv, kažu oni, jer uništavaš majčicu Zemlju lakomisleno uživajući u standardu koji ti omogućavaju teška kineska industrija i mali vijetnamski prstići. TI si kriv što koristiš nepotrebne jeftine industrijske proizvode i vjeruješ reklamama velikih korporacija, a posebno onih koji za proizvod koji su oni proizveli i znaju točno kakav je ipak od tebe traže da upitaš svog liječnika ili ljekarnika hoće li te unakaziti. Ili onih čije jednostrano promjenjive uvjete poslovanja od 100 stranica sitnih slova prihvatiš jednim klikom miša. Sam si si kriv što nisi htio čitati lektiru u osnovnoj ili išta duže od recepta za neki kolač ili vremenske prognoze. I što ti se niti nakon korona-maltretiranja ne da izaći iz zone komfora. TI si kriv ako misliš da postoje samo dva spola. TI si kriv ako si pobrkao dobroćudni i dobronamjerni geoinženjering sa trovanjem teškim metalima i neviđenim olujama.
TI si kriv, a ne oni što te lažu i ubijaju. TI si kriv što si živ. Kazni se. Ili još bolje, ubij se, da se oni ne muče. Olakšaj im posao.
Kažu oni.
Khm… [oznoj]. Yes, mejbi malo pretjerah. Moguće je da veleinformirani globalni spinmajstori nisu zlonamjerni, nego da doista samo koriste sve dostupne informacije i pokušavaju umjesto neukih i neinformiranih nas smisliti što je to najbolje za, jelte, neuke i neinformirane nas. Pa rade svakakve pizdarije da nas spase od nas samih, a ne smiju nam baš u facu reći zašto. Pa mrljaju i brljaju nekakve teorije i predikcije valjda računajući da nećemo skužiti značenje većine eufemiziranih riječi, sintagmi ili pojmova, pa ćemo, naravno, sve to lijepo progutati kao čokolino.
Gotova je “era zatopljenja”, ušli smo u “eru vrenja” uzrokovanu ljudskim djelovanjem, kažu oni. Samo nisu rekli kako sam to negašenjem žarulje u hodniku doveo svijet pred kataklizmu. A ne sjećam se ni da sam zadnjih godina tjerao dječicu da kopaju krom i mangan po afričkim rudnicima ili šivaju nogometnu loptu. Nisam ni vlasnik kompleksa tvornica ili privatnog mlažnjaka niti sam bagerom rušio amazonsku prašumu, palio šume i automobilske gume, špricao zrak svim i svačim, proizvodio oružje ili ispuštao mazut i radioaktivne otpatke u rijeku… Ako je čovjek kriv, ajmo prstom pokazati točno koji su to ljudi koji to rade. Ili možda to rade upravo oni koji nas plaše i nabijaju nam grižnju savjesti. Ili neki iz njihovog legla.
Na veliku žalost tih bukača počela se u širi puk, pa čak i među inače potpuno otuđene i nezainteresirane mlade, probijati misao da te predikcije o klimatskom smaku svijeta i nužnosti obrane od zločestog CO2 koje nam se poturaju nisu znanost niti znanosti vidjele.
Pitajte npr. akademika Vladimira Paara nešto o tome:
Izgleda da su to nekakvi znanstveni modeli kakve bi baba Vanga ili lokalna gatara iz šolje kahve isto mogla napraviti. Pa ti ljudi ne mogu pogoditi prognozu u tri dana, a nama bajaju stoljetne prognoze. Prestanite nas strašiti. Prestanite braniti nebranjivo. Ova Dunja na drva kak se već zove i Ceci, i ona HZJZ ekipa, Capaci i zamjenice… Čovjek se zapita kako neko slatko dijete odraste u tako nešto. Tim medijskim matematičarima bi netko trebao objasniti da ako sami sebi u toj svojoj takvoj glavi uspiju nekakvom genijalnom formulom dokazati da su 2 + 2 = 22 da to ne bi nužno moralo biti točno i u stvarnosti. Takvim genijalcima teško više i rođena majka može povjerovati.
Zato sam malo posumnjao da možda ipak nisu potpuno dobronamjerni. Možda ipak iza sve te histerije i ludila stoji nekakva agenda. Neke pare. Neke bolesne ambicije i težnje. Možda je to kao na selu. Svi sve znaju, ali se prave ludi. Možda postoji određena cenzura ili samocenzura u političkim krugovima i znanstvenoj zajednici. Ili još gore, možda je mišljenje stručnjaka uvjetovano novcem filantropa ili izgledom napretka statusa ili karijere. Možda samo brijem. Možda je sve oke. Možda su u šumi…
A možda je trenutak da nas Učiteljica života podsjeti da vrijeme ima zlokobnu osobinu protjecanja i da samo mijena stalna jest: pa bi se te neke svevremene i vječne misli, koje tjeraju strah u kosti nebranjenim hipnotiziranim gledačima televizije, vrlo brzo mogle početi propitkivati u potpuno drugom kontekstu. I to u takvoj mjeri da bi na kraju njihovi prenositelji, izvršitelji agende, mogli završiti kao nekad takvi slični što su se uzvisili iznad polja žita – na vješalima, pod giljotinom ili pred streljačkim vodom. Nadam se samo figurativnom, a ne stvarnom. No, narod je nepredvidiv. Posebno ako kasnije ispadne da su bili značajan kotačić u mehanizmu koji je npr. doveo do depopulacije.
Mislim, jasno je da svi bezmoralni plaćenici znaju i sami rizik svojeg postupanja, ali si ne mogu pomoći, jer nemaju etičkih i moralnih kočnica da ih zaustave u ispaljivanju granata straha po nebranjenoj raji.
No, ne bih dalje o teškoj krizi klimatskih promjena koje očito postoje, iako je pomalo dvojbeno jesu li posljedica nezaustavljive i neshvatljive prirode ovog svijeta, prdca krave Šarove, ispuha Golfa dvojke ili nekakve nama nepoznate tehnologije.
Bumo videli, reče slijepac gluhome…