Pandemija je gotova! Mir je zavladao našim brežuljcima. Opasni smrtonosni nevidljivi neprijatelj je, hametice potučen, pobjegao u zemlju tamo-tamo-daleko. Ostali su samo obični, bezlični, bezvezni i bezopasni domaći virusi. Na njima je sada težak zadatak da nasljeduju kralja smrti koji je zadnja 42 mjeseca, možda opisanih u 13. poglavlju Otkrivenja, poharao cca 0,03% oboljelih ili tako nešto, ako ćemo vjerovati (a nećemo) potpuno kompromitiranoj “znanosti”. Virus gripe drhti od uzbuđenja, povratio je od sreće, opet je najopasniji maderfaker u kvartu.
Čovjek bi pomislio da će i Vlada sjati od sreće i treperiti od uzbuđenja, da će slavodobitno vrištati po medijima i novinskim naslovnicama: Opet smo pobijedili nepobjedivi virus! Samo si zamišljam SuperVilija kako u svojem plavom supermen superodijelu s dugim crvenim plaštom i crvenim gaćicama nabijenim preko hlača probija zvučni zid radeći u niskom letu počasni krug oko Zagreba. Božinović pleše makarenu na presici, Capak trga košulju i kiti tamburaše, a Alemka skakuće po pozornici i prducka od sreće. A čini se i da je uglađeni, gordi premijer malo procurio pod sebe.
No, nema predstave za narod, nema degutantnog likovanja. Ništa. Muk.
Premijeruljica i sedam stožeruljaka su ovlaš, kao rutinski, onako usput proglasili kraj pandemije. Glume toše, prave neke ozbiljne face, zamišljeno zure u daljinu, ignoriraju povike iz naroda, jer kao imaju toliko ozbiljnih državničkih stvari da se ne stignu sad baviti tim nebitnim prošlim stvarima, netemama. Sve je u redu, nitko nije kriv. “Ajmo sve zaboravit. Idemo dalje. Ko je jamio, jamio. Ko je profitirao, profitirao. Tko je stradao, stradao. Tko se cijepio, cijepio. Tko se razbolio, razbolio. Idemo sve zaboraviti.” https://www.facebook.com/NinoRaspudic/videos/197828179783923/
Istodobno su, odjednom, ko na asfalt po kiši, izgmizali dnovinari iz mainstream medija, ispuzali ispod nekog kamena ispod kojeg su se skrivali tri godine i s autoritetom dociraju: razumiju sve nelogičnosti iz doba plandemije, propituju stručnjake, sve su znali odmah i svima su iz svojeg užeg kruga odavno ponašanjem jasno pokazivali da znaju o čemu je riječ, no, eto pristojno su to držali za sebe.
Jednom dijelu mene je drago da su konačno počeli hipnotiziranoj gomili bacati bombe istine pod noge pa makar i iz krivih pobuda, a drugi dio mene bi želio da se vrate u rupe u kojima su bili i zašute, kao što su šutili sve ovo vrijeme.
Nije sramota biti hipnotiziran, programiran, prevaren. Svima nam se to bar jednom u životu dogodilo. Nije sramota niti što su neki na pozicijama moći znali, ali su kukavički ili licemjerno šutili. Veliki, teški, lažljivi stroj je gazio preko nas. Nije se lako tome oduprijeti i suprotstaviti. A mi smo mali, nejaki i krvavi ispod kože. Biramo liniju manjeg otpora. Lako skliznemo, zgriješimo, pokvarimo se, klonemo. Padamo samo da bismo postali bolji, rekli bi oni koji vjeruju. No, naknadna pamet dotičnih i dociranje s visine, bježanje od rasprave i suočavanja s činjenicama pokazuje da se kod njih malo toga promijenilo nabolje.
Sad, kao, više nismo tupi antivakseri i ravnozemljaši, glupani što ne razumiju da je cjepivo najveća tekovina civilizacije, neodgovorni sebičnjaci i bakoubojice. Više ne zauzimamo bolničke krevete odgovornim cjepišama. Utihnuli su pokliči da nam se beskrajno oteža život, da nas se zatvori i da nam se uzmu sva ljudska prava. Ali to nije dovoljno. Onome tko je tri puta lagao da dolazi vuk, četvrti put se ne vjeruje. Morat će se malo bolje potruditi.
Da, gotovo je prenemaganje i laganje, ali ništa drugo nije gotovo. Neki od nas su radili neke stvari koje nemaju veze s mozgom, zatvarali nas, prijetili nam, stiskali nas, gnjavili nas, mrcvarili nas, nabijali nam grižnju savjesti, zloupotrebljavali moć, nametali suludost. Sve u ime lažne znanosti. Sve u ime straha i kontrole, novca, statusa i moći… a neki su im držali ljestve… Te osobe imaju ime i prezime, a mi imamo pravo tražiti da se ispita njihova odgovornost za u nebo vapijuće grijehe.
S nekim stvarima se možemo zezat do beskraja, ali postoji vrijeme kada stvari postanu preozbiljne da bi se itko zafrkavao, pa čak i običan magarac.
Žvačem mlade izdanke što probijaju iz suhozida, brstim život iz procvjetalog proljeća, i razmišljam:
Nema isprike? Oke, nije je lako izreći. Osobno niti ne tražim javnu ispriku. Potrebna je promjena srca. Djela. Nećemo se svetiti, ali nećemo niti dopustiti da se zaboravi i pomete pod tepih. Nećete se olako izvući.
Izvolite pronjuškajte šta kažu nova znanstvena istraživanja o korisnosti maski, nuspojavama cjepiva, višku smrtnosti, psihičkim oštećenjima, posebno djece, zbog mjera koje su se koristile. Provjerite što izbija u javnost u malo ozbiljnijim zemljama i od strane malo ozbiljnijih stručnjaka. Istražite legalnost i legitimnost zakona, mjera stožera i postupanja državnih tijela. Ne trebate ići daleko, samo pročitajte izdvojena mišljenja ustavnih sudaca u sramotnim presudama Ustavnog suda RH. Pratite trag novca, trag guma Lamborghinija. Proučite ugovore o kupnji cjepiva. I istraživanja o štetnosti istih. Aktivirajte devastirani i atrofirani DORH, inspektorate, neku od milijun uhljebničkih agencija, osnujte povjerenstvo. Utvrdite odgovornost. PREUZMITE ODGOVORNOST. Uputite javni poziv da se jave svi koji sumnjaju na nuspojave cijepljenja. Npr. ovako: https://docs.google.com/forms/d/e/1FAIpQLSd5-gJOC0TZo5so3bmlYaDTSrQkHHTCAWVKpiWB91LggE7NwQ/viewform?embedded=true
Potičite ljude koji su stradali da se jave, da vide da nisu ostavljeni sami u svojim posljedicama. Snažno potaknite Halmed da to učini. Maknite sramotne upute HZJZ-a o cijepljenju trudnica i djece. Obeštetite sve koji su dobili otkaze ili su oštećeni u ime straha i “znanosti”. Pokrenite razgovor. Ne moramo se slagati, ali dok razgovaramo i dok se slušamo, dok vjetrimo činjenice i mišljenja i dok još imamo koliko-toliko prostora za otvoreno argumentiranje stavova imamo šanse izvesti ovo u dobrom smjeru. Ima još stotine stvari koje možete napraviti da barem donekle isperete obraz.
Nije gotovo, tek počinje!