Nevjerojatno duhovita prvoaprilska šala objavljena je neki dan na jednom portalu. Popiškio sam se od smijeha koliko je duhovita. Kaže ta lažna vijest da je hrvatski novinar Marko Jurič osuđen uvjetnom zatvorskom kaznom zato što je prije 7 godina malo podbo pravoslavnog vikara i pjevača preuzvišenog Porfirija, tada prvog čovjeka Srpske pravoslavne crkve u Hrvatskoj, zbog veličanja drugog poznatog vikara, duhovnika, zabavljača, aktivista za ljudska prava i izumitelja popa Momčila Đujića.
Možda je naš Marko pritom malo pretjerao aludirajući da bi četnici bili koljači i da bi bilo dobro pripaziti dječicu da ne naiđu na jednog takvog raspjevanog popa, jer je općepoznato da su oni kame koristili samo za rezanje kruha, brijanje i razne igre poput nožićkanja. Dapače, Iggy pop Đujić je ujedno bio i zabavljač i izumitelj. Ne smije ostati zaboravljeno u nekom starom prašnjavom ormaru da je pop Đujić izumio inačicu zabavnog parka: “popovo bure” – veliku bačvu, okovanu čeličnim obručima i sa svih strana izvana nabijenu dugim čavlima tako da su oštrice čavala bile iznutra. U taj genijalni izum bi se zatvarao logoraše iz „malog Jasenovca“, kojeg je u Kosovu kraj Knina formirao prpošni pop, i zatim kotrljao niz strminu kraj crkve Lazarice pa su čavli sa svih strana probadali logoraša, te su neki prilikom tih koturanja iskrvarili i umrli. Zli jezici tvrde da to nije bila zabava, već mučenje i ubijanje, ali to su vjerojatno ovi iz istog legla kao novinar Marko.
E sad, s obzirom da je sad već dosta medija prenijelo ovu šalu, a i prvi travnja je dosta davno prošao, malo sam bio posumnjao da to možda ipak nije šala i da bi vijest o osudi novinara Marka za govor mržnje mogla biti istinita. Odmah sam odbacio tu glupu tezu. Iako je satira u svojem pretjerivanju, namjerno malo šarf, šokantna i posprdna, a često i neduhovita, ipak su joj pri tom povod objektivne situacije i činjenice. I često je korištena kao sredstvo političke borbe. Satirom se ismijava ili barem nemušto pokušava ismijati neki pojedinac ili skupina, karakterna osobina ili uvjerenje, ili, ova mi je omiljena, vlast. Ko oće znat malo više, evo: https://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=54691
Zato je nemoguće da satira bude kažnjiva kaznenim zakonom. Možda nekom packom neke nadležne državne agencije, kad se pretjera. Ne satire se satira satarom, već se satirom satire laž i prijetvornost, umišljenost i oholost, licemjerstvo, lažne vrijednosti i pozerstvo. Satira nije govor mržnje, iako nekada zna opasno plesati po granici. Mržnja, bijes, zloća, pa i strah kao motivi i gorivo nekog govora stvaraju govor mržnje. A satira je prcanje, trolanje…
Puno opreznije treba pristupiti terminu “govor mržnje”. Govor mržnje kao zakonodavni konstrukt je prvenstveno vrlo opasan instrument za difamaciju, diskreditaciju ili uništenje političkih i inih protivnika. Takoder je izvrstan izgovor novovjekim cenzorima i sredstvo podjele na ove koji mogu šta oće i one koji ne smiju ni ono što bi trebali smjeti. Tako se, npr. nekim drugovima koji su na pravoj strani povijesti dopušta vrijeđanje, psovanje, prokazivanje, podrugivanje, šta god, a onima koji nisu stiže cenzura, a sada izgleda i kazneni progon.
Da nije tako gospodin Dežulović (https://n1info.hr/kolumne/boris-dezulovic/jbo-vas-vukovar/) bi već odavno gulio krumpir u nekoj kaznionici zbog J-riječi kojima je počastio Vukovar, većinu Hrvata i neke naše svetinje. Mislio je valjda da će nas glupe, zaostale Rvatine vrijeđanjem Vukovara šokirati da se malo trgnemo i poradimo na budućnosti Hrvatske. A mi i želimo popraviti našu Hrvatsku. Međutim, njegovi nam ne daju, baš se opiru…
Da se vrijeđanje i difamacija uvijena u satiru smatra govorom mržnje Šprajcova masna faca bi dok ovo pišem bila zaljepljena za haubu marice ili bi se preobučen u ženu i skriven u nekom starom kombiju pokušavao prošvercati u neku drugu državu zbog činjenice da je taj gospodin, formerly known as Zoran Jovanović, Crkvu u Hrvata i tisuće i tisuće dobrih ljudi, prekrasnih i predanih svećenika i časnih sestara sveo na J-riječ zbog bolesnih pojedinaca u njihovim redovima. I time samo dodatno potpirio vatru hajke na Crkvu i katolike. (https://www.youtube.com/watch?v=kxBQqPBS9dM)
Obojica su baš pre-pretjerali, ali pravo na mišljenje i sloboda govora su imperativ u vremenima kada se laž preobukla u ruho istine, kad se modernim izrazima i eufemizmima prikriva zlo, kada se devijacija prezentira kao normalnost i kada se prošlost prepravlja, a stvarnost iskrivljuje. Ako nam ugase pravo na govor ubrzo će nam ugasiti i pravo na život. Zato ću do zadnjeg njaka braniti njihovo pravo da budu bezobrazni prostaci koji mrze Boga, Hrvatsku i sve hrvatsko. Naša dužnost je biti sposoban to moći pristojno istrpiti i, eventualno, uzvratiti. Ili ih jednostavno ne slušati i ignorirati. Nek laju sebi i svojima. A ako pretjeraju nije to nikakav veliki problem koji ne bi mogla riješiti kanta govana, kao oruđe konstruktivne kritike, a ne kao oružje mržnje. No, zabrana slobode misli i govora je samo simptom. Više me brinu drugi globalni trendovi, miris novih ratova i nestašice hrane, sve otvorenije zlo, rastuća nejednakost u društvu i sve veća bahatost vazala globalnih vladara…
Oh, evo sad mi iz režije govore da je novinar Marko doista nepravomoćno osuđen na 10 mjeseci zatvora, s rokom kušnje od dvije godine, zbog izgovorene riječi. Sutkinja smatra javnim poticanjem na nasilje i mržnju njegove zaključke iz emisija „Markov trg“ od 12. i 19.01.2016. u kojima je upozorio Zagrepčane, a posebice majke s djecom, da prilikom šetnje Cvjetnim trgom pripaze da im ne izleti neki nožem naoružani četnički vikar i napravi ono što su četnici kad im se pružila prilika znali napraviti. Pri tome se zalagao za stavljanje table s natpisom „Pazi, oštar četnik u blizini“. Kontekst u kojem je to rekao je toliko jasan da se samo baš neki hipersenzibilni četnik ili hipnotizirani nadobudnik mogao ozbiljno uvrijediti na tu rečenicu. Ili je to iskoristio netko moćan tko je u tome vidio neku korist za sebe i svoje. Ili nešto stvarno ne valja u nekim glavama. Porfirije svjestan svog krimena se ispričao, a odjek u javnosti na ovaj tako strašan govor mržnje je pokazala činjenica da u ovih 7 godina nitko nije trčao za vikarima po ulici i pokazivao prstom na njih ili nedajbože im učinio nešto gore. Dapače, velika većina Hrvata je tek sada uočila da je to izrečeno. Stoga očekujem da će g. Marko po žalbi biti oslobođen od optužbe.
Indikativnije mi je ignoriranje pjevačkih sposobnosti tada prvog čovjeka Srpske pravoslavne crkve u Hrvatskoj od strane MSM medija. Naime, stekao sam dojam da je novinar Marko izrazito fin i pristojan čovjek s gospodskim manirima, ali i velikim, ponekad ustreptalim srcem koje ljubi Hrvatsku. U svojim emisijama prije i poslije te izjave, a sada i na Podcastu Velebit, afirmativno i otvoreno traži istinu, potiče slobodu izražavanja misli, uvažava goste i općenito ne radi baš nikakve ispade. Na ovako malo šarf izričaj u svojoj emisiji ga je očito ponukala činjenica da gotovo nikome drugome nije bila zanimljiva vijest da je preuzvišeni Porfirije pjevao pjesmu: „Što se ono na Dinari sjaji“, u kojoj se, naravno, sjajila Đujićeva kokarda na glavi i koja sadrži i tekst: Sa Dinare svanuće sloboda, donijet će je Momčilo vojvoda“. Kome će svanuti sloboda, od koga? Kad se vidi što je Momčilo vojvoda radio po selima Gata, Tugare, Cista, Gornji Dolac, Zvečanje, Dugopolje, Štikovo, Maovice, Otavice, Vinalić, Kijevo i Garjak, lako je zaključiti koga bi od koga i kako Porfirije i ostali bradati pjevači htjeli osloboditi.
Stoga mi je sto puta veći govor mržnje slavljenje bradatog psihopate u pjesmi, nego sprdanje s činjenicom da je to činio upravo preuzvišeni Porfirije, koji bi trebao biti pastir duša, uzor i predvodnik stada, promicatelj mira i pomirenja. Treba biti pošten pa reći da se čini da mu je ipak bilo malo neugodno kad se Iggy pop počeo spominjati u pjesmi, ali očito mu nije prvi put da je pjeva, pa je vjerojatnije da je neugoda bila posljedice prisutnosti kamera, što ga čini još licemjernijim.
Zato, ako si, tada kao Mitropolit Eparhije zagrebačko–ljubljanske, a sada Njegova Svetost Arhiepiskop pećki, Mitropolit beogradsko-karlovački i Patrijarh srpski, bio spreman veličati četničkog koljača i biti protagonist velikosrpske politike i “srpskog sveta”, onda ne možeš biti od šećera, moraš biti spreman primiti poneko bockanje ili provokacijicu. Pa i verbalnu šamarčinu.
J…š sve pope, primi ga ko pravi muškarac, vjerojatno bi mu rekao Šprajc ili Dežulović. Ili Tomić. A trebao je i državni odvjetnik u odbačaju kaznene prijave protiv novinara Marka Juriča. I sutkinja neki dan u presudi.