KRONOS

Sat govori: „Ja kucam
Neprekidno i čilo.
Vremena ja sam bȉlo.“

I jednakim se zvukom
Iz utrobe mu javlja
Čas nevolje i slavlja.

I teku, teku, teku
Trenuci koji grade
Sve bolove i nade,

Sva zla, sva očajanja,
Sve strasti, sva čeznuća,
Sve sne, sva nadahnuća.

I tkaju, tkaju, tkaju
Sve zanose nam žarke,
Sve istine i varke.

Nad svime bog je Kronos:
Ko vječni teče vrutak,
A dah mu je trenutak.

On daje, da nam uzme;
On uzima, i daje,
I traje, traje, traje.

Ne dira njeg naš uzdah,
Ni plač, ni nijemi ponos –
Ravnodušan je Kronos.

I vječno njime gonjen,
U nevolji il sjaju,
Svak svojem ide kraju.

Sat govori: „Ja kucam
Neprekidno i čilo
Vremena ja sam bȉlo.“

Dobriša Cesarić