Mi Hrvati državu – nemamo

Mi Hrvati državu – nemamo

A i domovinu polako gubimo

Na današnji dan prije 34 godine na Trgu svetog Marka u Zagrebu je skinuta zastava jedne šovinističke, totalitarističke, prema Hrvatima diskriminatorne federacije. I podignuta druga.

Danas, samo tri desetljeća kasnije, vješanje te zastave na vlastitu kuću će vam u Hrvatskoj dovesti na vrata policiju i donijeti prekršajnu prijavu. A na glavnim gradskim trgovima se vijori zastava jedne jedne još veće i podlije federacije te jedna čudna, iz Noinog vremena:

Što to točno slavimo danas? Što čini državnost jedne države?

Državna zastava – izmijenjena, a i takva se često nekažnjeno ponižava.

Državna himna – izvodi se isključivo prigodno.

Državne granice – predane u ruke “nadnacionalnih interesa”.

Državna valuta – predana u ruke “nadnacionalnih interesa”.

Državna politika – predana u ruke “nadnacionalnih interesa”.

Od državnosti, ostale su (formalne) pozicije hrvatskog predsjednika, hrvatskog premijera i hrvatskog Sabora.

Prvu drži podbuhli komunistički konvertit i više starleta negoli državnik.

Drugu drži komunistički potomak koji je potpuno u službi globalista.

U Saboru od njih 153 ne možeš skupiti ni pet poštenih, da im je Hrvatska prioritet. A i tih par su tamo iza neprijateljskih linija, brojčano i ideološki nadjačani te svedeni na ulogu statista.

Dakle, državnosti – nemamo. Što to točno onda slavimo?

Mogli bismo reći: “Ajde dobro, države se mijenjaju, dolaze i odlaze…”

No čak i kada bismo bili voljni tako arogantno i oholo pljunuti na žrtvu svih koji su izginuli kako bismo mi državu imali (što, nadam se, nismo) ostaje pitanje:

Imamo li onda barem Domovinu?

Analizirajmo to…

Hrvatska je (sve manje, ali još uvijek) identitetom, porijeklom, biološki i vjerski homogeno društvo. Uz značajan pad među onima koji se izjašnjavaju kao Hrvati i/ili katolici, još je uvijek radi o velikoj većini stanovništva – 79% .

No drže li Hrvati i/ili katolici 79% vlasti u Hrvatskoj?

U politici ne. U gospodarstvu ne. U pravosuđu ne. U obrazovanju ne. U medijima ne. U javnom životu ne.

Drugim riječima, Hrvatska je pod vlašću manjine. A zapravo interesnih skupina koje zloupotrebljavaju svoj status manjine kako bi većinu držale podjarmljenom i pritom neometano grabile njihov novac i gomilale svoj utjecaj. Da, tu uključujem i kriminalnu organizaciju HDZ, koja se najuspješnije re-brendirala kao “domoljubna” i “demokršćanska”, a povijesno je tek ogranak nekadašnjeg SKH.

Budimo realni, svejedno je Miloradu Pupovcu je li on Srbin ili Norvežanin – bitno je da lova i moć stižu. Svejedno je Duhačeku iz Indexa s kim spava u svoja četiri zida. Dok god od toga može imati koristi. Sasvim je nebitno Modrićki s Telegrama kakva je Hrvatska, dok god ona ima moć odašiljati svoj nesveti urbi et orbi hipnotiziranom stadu. Zaboli Plenkovića (kojem je u srednjoškolskim danima Engels bio osobni heroj, op.a.) pozadina za Hrvatsku i katoličku vjeru u njoj. Važni su novac, moć, položaj i utjecaj.

Što (pre)ostaje nama, većini?

Prestati se skrivati iza lažne pristojnosti, lažne skromnosti i isprazne “samo ljubav” religioznosti. Preuzeti odgovornost za vlastiti život, svoje obitelji, lokalne zajednice i konačno – svoju domovinu. I ispočetka graditi, boriti se za državu kakvu su naši branitelji sanjali i za kakvu su krvarili. Ali ju nažalost nisu dosanjali.

Ne dozvolimo da ona klizi unazad jer dopuštamo da nas uvjeravaju da smo mi ti koji su nazadni

Sretna vam svetkovina Presvetog Tijela i Krvi Kristove!

 

Piše: Ivan Pokupec

https://ivanpokupec.substack.com/p/mi-hrvati-drzavu-nemamo