Neka presstitucije rade svoj posao

Pojam SLOBODNO TRŽIŠTE je za socijalističke glave prostiji od bogopsovke. Za one koji vjeruju da imaju nešto za ponuditi svijetu, taj je pojam temelj meritokracije – društva u kojem se napreduje na temelju sposobnosti i uloženog truda, umjesto članstva u partiji, pripadnosti ideologiji ili poslovanjima “ispod stola”.

Kao autor potpuno neovisne kolumne, itekako sam prepušten slobodnom tržištu – vama.

Ako ne biram dobro teme, a onda ih ne obrađujem kako treba, vi ćete mi to vrlo brzo pokazati slabijim otvaranjem tekstova i padom u donacijama. Štoviše, toliko sam spreman uložiti u meritokraciju da nisam ni aktivirao sustav pretplata na Substacku, jer je minimalni mjesečni iznos pretplate koju ovaj servis nudi – 5 eura. Smatram da je već to ograničavanje vaše slobodne volje da podržite moje pisanje ako želite i s koliko želite!

I ne mogu se požaliti. Sa prosječnih 10.000 otvaranja po tekstu, usudim se pretpostaviti da je moja kolumna jedna od najčitanijih u Hrvatskoj, a ja sam vrlo vjerojatno najčitaniji neplaćeni autor u Hrvatskoj.

Naravno, kada bi svatko tko pročita tekst donirao po 1 euro, ja bih bio najplaćeniji novinar u Hrvatskoj. No na tu količinu otvaranja, po tekstu u pravilu ostvarim desetak donacija. Drugim riječima, oko 0,1% čitatelja će odvojiti koju minutu i koji euro. Što na prvu zvuči brutalno pa ne čudi da će većina rađe pobjeći u sigurnost Soroševih ili Hanžekovićkinih para. No isplati li se prodati dušu za tisuću-dvije eura mjesečno?

Na dijametralno suprotnoj strani priče o meritokraciji kmeče “Hoboctn” da ih Penava napada zagovarajući njihovo gašenje, jer je eto potpuno normalno da ne-tako-davni okupator ima svoje propagandno glasilo na državnom proračunu ne-tako-davno okupirane zemlje. Čiji se autori izražavaju na stranom jeziku te potiču netrpeljivost prema građanima te iste zemlje. Niste znali da tjednik “Četvrti Reich” ima sjedište u Tel-Avivu, a njegove testove s naslovima poput “J*bo vas Auschwitz” financiraju Izraelci? Nisam ni ja…

Odmah su se na zadnje noge podigli ideološki intimusi gore spomenute ekipe iz “Hrvatskog” novinarskog društva. Da su njihova mržnja i prijezir upravljeni prema HDZ-u i DP-u, korupciji i lopovluku, nesposobnosti i aroganciji – ne bih riječ rekao. Dapače, imali bismo barem nešto zajedničko. No upravljene su prema samom postojanju Republike Hrvatske i hrvatske narodnosti. Genetski, preneseno od roditelja i njihovih roditelja, oni u kostima nose nikada prežaljenu bivšu federaciju i njen glavni grad.

Današnje novinarstvo u Hrvatskoj (hrvatsko novinarstvo jedva da postoji, op.a.) se dijeli na dvije struje: anacionalnu globalističku i antinacionalnu jugonostalgičarsku, a te dvije se često sljubljuju u svojim nastojanjima da ponize sve što iole sliči na nacionalno dostojanstvo, ponos, uspjeh. Pa nas tako o našem trošku, jer ih Plenky šopa proračunskim (donedavno “ustaškim” kunama, a sada) eurima, već godinama uvjeravaju da su Hrvati najgluplji narod na svijetu, iznimno primitivan i zao. S druge strane, službeni podaci Hrvatsku prepoznaju kao jednu od najsigurnijih i najudobnijih zemalja za život, a anegdotalni dokazi stranaca Hrvate kao jedan od najsrdačnijih naroda.

No kada te se desetljećima uvjerava da si dno dna, počneš se bojati i pogledati prema površini jer si automatski: klerofašist, ustaša, kockoglavi kozo*eb, krezubi ravnozemljaš, antiznanstvenik, zatucani bogomoljac… (nastavi kreativni niz)

Ne daj Bože da se k tome dogodi pokušaj atentata limunom na Pupovca ili teoretski napad kojem nitko nije svjedočio na Pusića – to je genosid bratjo, kraj kojeg Ovčara i Velepromet izgledaju kao osnovnoškolski posjet tvornici čokolade!

“Imajte svi na pameti da kada uzimate izjave od gospode iz Domovinskog pokreta da znate da vas smatraju neprijateljima države”, veli Zovko iz HND-a. I ta njegova izjava nosi samo jednu grešku. Naime, ne smatraju ih samo gospoda iz DP-a neprijateljima države, već to mišljenje dijeli većina građana te iste države. S dobrim razlogom: pogledajmo samo koliko su puta bili u službi “nadnacionalnih” Plenkovićevih (čitaj: globalističkih) interesa samo u zadnje četiri godine. Koliko su nas silovali lažima o famoznoj pandemiji, svakodnevno šireći paniku i mržnju prema svima koji se nisu htjeli podčiniti njihovim gluparijama. Kako su od HDZ-ovih stožeraša radili superheroje, a od ljudi koji su se usudili postavljati pitanja ili tek izraziti sumnju u službeni narativ – bakoubojice, bioteroriste, zločince kojima treba uskratiti javnozdravstvenu, ograničiti kretanje, podijeliti otkaze, ispendrečiti ih kad se okupljaju na ulicama…

Gospodo (d)novinari, mislite da smo zaboravili vašu ulogu u tom cirkusu?

Da smo zaboravili vašu ulogu u prikazivanju hrvatskih branitelja polupismenim seljačinama koje sisaju državu i naplaćuju svoje ratne puteve? U prešućivanju hrvatskih povijesnih velikana i promociji jugoslavenske mitomanije? U guranju muda pod bubrege prikazivanjem HDZ-a (koji su osnovali i do dana današnjeg ga vode komunisti) kao desne, kršćanske, nacionalističke opcije? U širenju mržnje prema katolicima u Hrvatskoj? U pljuvanju po hrvatskim sportašima prije svakog velikog natjecanja, unaprijed sijući defetizam?

Nismo zaboravili, sve to pamtimo… I toleriramo vas.

No krajnje je vrijeme da vas prestanemo u tome financirati. Utoliko je Penava iz tragikomičnog DP-a u pravu i ako samo u tome uspije, za mene je opravdao dobivene glasove. Jedino u čemu je pogriješio jest što traži gašenje “Hoboctn”, umjesto da traži prestanak financiranja SVIH medija iz državnog proračuna. Lijepo na tržište pa – kuda koji, mili moji. Oni ljigaviji poput Babića i Pavića bi se snašli, nastavio bi čika Soroš financirati njihove bljuvotine… Ali bi se toliko lakše disalo u javnom prostoru bez jednog Tomića, Dežulovića, Severice, Ivančića, Pavićke, Pavičića, Veljače, Klauškog…

Ako bi to bila famozna “kroatizacija medija”, ja sam apsolutno za. I ne samo medija, treba nam i kroatizacija obrazovanja, kroatizacija kulture, kroatizacija umjetnosti. Onaj tko ima problem s kroatizacijom u Kroaciji, slobodan je potražiti sreću u nekoj drugoj “-ji”, recimo: Sjevernoj Koreji. Ili Rusiji. Pa nek’ uživa u slobodi medija!

Do tada, mogu samo parafrazirati Zovka pa reći: “Imajte svi na pameti da, kada uzimate tekstove od gospode iz HND-a, znate da vam lažu čim upale tipkovnicu.”

Jer ako postoji ljigavije zvanje od političara, to je danas svakako presstitucija.

 

Piše: Ivan Pokupec

Izvor: https://ivanpokupec.substack.com/p/neka-presstitucije-radi-svoj-posao