O GUBITKU I OTPORNOSTI

FB objava Luca Gašpar Šako

U zemlji bogatoj poviješću i prirodnim ljepotama, gdje brežuljci šapuću priče o davnim ratnicima, a rijeke pjevaju pjesme prošlih dana, tiho se odvija kriza. #Varteks, nekada sinonim ponosa i kvalitete u tekstilnoj industriji, sada se suočava s tmurnim izgledima stečaja. Ovo nije izdvojena tragedija, već jedno poglavlje u dugoj, bolnoj sagi nacionalnog propadanja.

Zamislite zvuk čekića u velikim halama #Željezare Sisak, gdje je čelik nekada tekao poput krvi, kujući ne samo metal već i samu kičmu živahne zajednice. Ili prostranstvo #Petrokemije, čiji dimnjaci probijaju nebo, svjedočeći ljudskoj domišljatosti i obećanju napretka. Ta mjesta, nekada prepuna industrijske vreve, sada su tiha, njihov potencijal prodan za sitniš, a budućnost prepuštena dalekim investitorima.

Ovaj uzorak je bolno poznat.

#INA, temelj energetske neovisnosti; #Brodogradilišta, ponos pomorske obrtničke vještine; naši dragocjeni prirodni resursi, od šuma do voda, sve postupno nestaje. Svaka prodaja, svaki prijenos vlasništva, čini se kao da je dio nacionalne duše odlomljen, zamijenjen hladnom logikom profitnih margina i bilanci.

Ono što najviše boli je gorka ironija. Desetljećima su davana obećanja o revitalizaciji i investicijama, samo da bi bila prekršena, ostavljajući zajednice puste i snove uništene.

Uzmimo za primjer #TermeTopusko. Sa svojim ljekovitim vodama, trebale su biti svjetionik zdravlja i prosperiteta. Umjesto toga, ostaju nerazvijene, simbol promašenih prilika, čekajući neizbježno preuzimanje od onih koji vide vrijednost tamo gdje naši lideri nisu.

Dok oluje bjesne i tuče uništavaju usjeve, gotovo se čini kao da i sama priroda tuguje s nama. Naša sela, nekada prepuna poljoprivredne vitalnosti, sada se suočavaju s zanemarivanjem i napuštanjem. U ovoj atmosferi očaja, ciklus se nastavlja: osiromašiti narod, zadržati ga ovisnim i osigurati njihove glasove za one koji obećavaju mrvice sa stola.

Ipak, u ovoj priči propadanja, postoji tračak otpornosti. Naši pali heroji, hrabri muškarci i žene koji su se borili za našu slobodu, to su činili s vjerom u budućnost u kojoj će njihova žrtva biti poštovana prosperitetom i ponosom. Sanjali su o zemlji u kojoj njihova djeca i unuci mogu hodati slobodno, ne samo u fizičkom smislu, već i u duhu i mogućnostima.

Da bismo ih zaista poštovali, moramo se probuditi iz ovog drijemeža. Moramo prepoznati da naša snaga leži ne u prodaji naše baštine, već u njezinom njegovanju. Naše industrije, naši prirodni resursi, naš kolektivni duh – to su stupovi na kojima možemo obnoviti. Vrijeme je da pozovemo na odgovornost one koji nas vode, da zahtijevamo transparentnost i pravednost, da ulažemo u vlastiti potencijal umjesto da čekamo spas izvana.

Ovo je poziv svakom građaninu, molba da pogledamo izvan neposrednog i vidimo širu sliku. Mi smo više od onoga što smo svedeni. Zajedno možemo povratiti naše industrije, zaštititi naše resurse i stvoriti budućnost dostojnu žrtava naših predaka.

Neka ova priča ne bude samo žalovanje već i poticaj za promjenu, svjedočanstvo o trajnom duhu nacije koja odbija biti slomljena.

https://www.facebook.com/story.php?story_fbid=10226488882795285&id=1441336631&rdid=KglVEO5HQP46osMY