RIJEČ (definicija) – je glas ili skup glasova kojem je pridruženo neko značenje te je osnovna jedinica svakog jezika, odgovara posebnosti najosnovnije pojedinosti u jeziku.
Riječi se slažu i kombiniraju kako bi se složile rečenice, sintagme, fraze i veća prozna ili poetska djela…
Hmmm?!
Nešto nedostaje ovoj definiciji, nešto važno, nešto jako, jako važno…. Bez toga riječi su jasne u svom značenju, ali ipak prazne. Bez toga ih ne pamtite dugo, one samo prolete kroz vas, tek okrznuvši vaša osjetila poput bilo kojeg kratkog podražaja, poput bježećih slika pejsaža u jurećem automobilu. Neke riječi naprotiv, pamtit ćete cijeli svoj život. Njihovo značenje podebljano je emocijom koju su izazvale. Mogu ostaviti ožiljak na vašem srcu, ili će vas, sasvim suprotno, nadahnuti, činiti većim i boljim čovjekom.
Riječ rečenu prebrzo i bezumno najradije bi izbrisali, ali gotovo je, taj nevidljivi komadić zvuka izrečen u djeliću sekunde zalupio je teška vrata koja više ne možete otvoriti. Neke izgovorimo prerano ne uhvativši pogled očiju koje se žele sakriti, a neke pre, prekasno kad nas više ne može čuti onaj kojem smo ih trebali reći. Te riječi rastu odzvanjajući u našoj utrobi, hraneći se krhotinama našeg žaljenja. Neke su zaglavile u tamnici grla zagušenog strahom. Danju ih stiša buka prolazećih misli ali noću, kad sve utihne, progoni nas njihov vapaj. Neke uživaju osluškujući same sebe i besramne su u svom nametanju i nadmetanju, hvalisanju. (Kad bolje razmislim, JA to nisam primijetila kod sebe. JA vrlo pažljivo biram što ću reći, jer JA sam takva u svojoj prirodi….Hmm….Da…)
Za neke riječi mogli bi zaključiti da imaju svoju promjenjivu osobnost pa tako jedna riječ može imati više značenja, ovisno kojom smo je emocijom obojali i komu smo je uputili. No, ono najvažnije reći ću u dopuni definicije riječi. Dakle, pišem:
„ Čovjek ima moć udahnuti riječi dušu, a kad je riječi udahnuta duša ona počinje živjeti u svoj svojoj punoći, u svom svojem sjaju, iznova i iznova nadahnjujući ljudska srca.“
Piše: Deniza Marasović