Ristić: Atentat na Fica i pravovjerni liberalni zombiji

Atentat na slovačkog premijera Roberta Fica, koji se dogodio sredinom svibnja, nije pobudio previše medijske pažnje. Nije bilo ni previše pokušaja da se razvidi njegova pozadina. U stvari, svaka primisao o mogućoj političkoj pozadini glatko je odbacivana, piše Borislav Ristić u kolumni za Večernji list.

Sve je djelovalo kao da se silno pokušava umanjiti značaj ovog događaja. I sama se riječ “atentat” izbjegavala – Fico je “upucan”. Bila je to tek “pucnjava”.

S druge je pak strane atentator Juraj Cintula oslikavan kao “pjesnik” i “književnik”, pomalo smušen i izgubljen tip – kakvi su, jel, već svi pjesnici – koji se na takav čin odlučio zbog navodnog Ficovog napada na medijske slobode u Slovačkoj.

 

Atentat kao čin ‘idealista koji je prenaglio’

Kao da su dželat i žrtva na tren zamijenili uloge – s jedne strane imamo neotesanog nacionalista koji nešto šuruje s Rusima, dok je s druge strane “lijepa duša”, “idealist”, “čudak” koji je malo prenaglio.

Takva medijska trivijalizacija pokušaja atentata na premijera jedne europske zemlje morala je djelovati dosta čudno. Naročito kada mediji odbacuju službene izjave slovačke vlade kao neodmjerene i tendenciozne, dok sami guraju svoj crno-bijeli narativ. Zato su mnogi, vođeni onom narodnom “sve je suprotno od onoga što kažu mediji”, pomislili kako tu nisu čista posla. Ne puca se, ipak, u premijera jedne države svaki dan.

Doduše, nitko nije očekivao takvo što u Slovačkoj, maloj istočnoeuropskoj zemlji, koja je kroz svoju povijest uglavnom bila pošteđena od povijesti i velikih događaja. Mnogi su, stoga, nezinteresirano reagirali na vijest iz takve zemlje, jer što bi se bitno tu moglo dogoditi? Doduše, i Bosna je 1914. bila prilično beznačajna zemlja s ruba Europe. Ponekad se puno povijesti može kondenzirati i u malim zemljama.

Slovačka je članica Višegradske skupine, zemalja iz europske sive zone, koje su nekada pripadale sovjetskom komunističkom lageru, a danas uglavnom traže svoje mjesto u odnosu na europski liberalni lager.

 

Fico nije po volji EU i američke elite

Fico je lijevi suverenist, slovački pandan Victoru Orbanu, što može čuditi ako prihvaćamo tradicionalne lijevo-desne podjele. Također, slično Orbanu na vlast je došao kao netko tko nije po volji EU i američke elite.

Fico je pripadnik stare istočnoeuropske škole mišljenja, koja ispod oka gleda na imperije i ne vjeruje u ideologije koje ti imperiji šire, bilo nekad komunističke ili danas liberalne. Specifičnost zemalja Višegradske skupine je da su nekadašnji komunisti navukli kostime prozapadnih liberala, dok su komunistički disidenti – i danas disidenti. Ficov atentator se opisuje kao ljevičar, što znači da je prozapadni liberal.

Treba svakako spomenuti i kako je Fico uoči atentata bio meta napada prozapadnih medija i nevladinih udruga, koje su ga kritizirale zbog njegovog suzdržanog stava oko Ukrajine.

Bilo je puno šuškanja o tome kako se Fica treba osloboditi po svaku cijenu, što može biti hrana za svakog fanatiziranog prozapadnog liberala. Zato sada i ne čude suzdržane reakcije i odsustvo osuda političkog nasilja s liberalnog Zapada.

 

Atentat je često djelo neorganiziranih očajnika

Ljudi su skloni misliti kako iza svakog atentata mora stajati neka organizacija, politički akteri koji to sve financiraju i organiziraju. To može biti ili vlast ili neke oporbene skupine, ali je uvijek u pitanju organizacija.

Međutim, često to nije tako. U stvari, u većini slučajeva političkog nasilja imamo kao aktere neorganizirane očajnike, koji se odlučuju nešto poduzeti jer smatraju kako njihova stvar gubi na inicijativi.

U tome veliku ulogu može odigrati polarizirajuća medijska retorika, koje ne nedostaje u liberalnim krugovima. Političko nasilje dolazi od onih koji misle kako se bore na strani dobra, koje vide kao ugroženo od “sila zla”, pa “uzimaju stvari u svoje ruke” kako bi nasilnom akcijom preokrenuli trend. Treba se čuvati pravovjernih liberalnih zombija.

Izvor:

Ristić: Atentat na Fica i pravovjerni liberalni zombiji