Sapere Aude: Migracije i inkluzivna tiranija suvremenog zapada

Ogledavajući se oko sebe kroz posljednjih godinu dana svatko je mogao zamijetiti svojevrsnu demografsku promjenu u našoj državi, s posebnim fokusom na naš glavni grad. Dok je Hrvata kontinuirano i sustavno sve manje – dijelom zbog šireg problema zapada kao civilizacije na zalasku, a dijelom zbog koruptivnog i besperspektivnog oblika koji nam je država poprimila – stranaca s trajnim prebivalištem u Hrvatskoj sve je više. Može se pritom primijetiti i da većina ovog posljednjeg migrantskog vala dolazi iz približno istih krajeva južne Azije. Što ih je potaknulo da baš sada u toliko velikim brojevima dolaze u Hrvatsku?

Migracije su jedna od gorućih tema na zapadu od kada su globalistički nastrojeni europski nositelji vlasti, na čelu s A. Merkel, prije desetak godina odlučili upogoniti svoju multikulturalnu društvenu viziju. Prva faza tako je uključivala kategoričko prihvaćanje migranata neovisno o razlogu i legalnosti dolaska, uz standardno etiketiranje heretika koji i dalje vjeruju u “zastarjele” termine državne suverenosti. Mađari i Poljaci tada su preko noći postali drski rasisti jer su se, eto, usudili čuvati granice svojih država, da bi se nakon samo par godina, nakon što je i pticama na grani postalo jasno da je Merkeličina vizija multikulturalne Europe utopijska noćna mora, i ostali europski vladari u praksi okrenuli mađarsko-poljskim metodama (https://www.vecernji.hr/vijesti/andrej-plenkovic-ako-dode-do-eskalacije-poslat-cemo-vojsku-na-granice-1382761).

No, za razliku od Grčke i Italije, koje se s migrantskom krizom bore licem u lice, Hrvatska i ostale poslušničke države EU provincije s tim se problemima ne susreću na svakodnevnoj bazi, stoga su, nakon oštrih prijetnji našeg hrabrog briselskog birokrata, razgovori o problemima migracija postepeno postajali sve rjeđi. Tomu je primarno pripomogla i covid tiranija koja je kroz posljednje godine zauzela centralno mjesto javne rasprave, dok se paralelno s njom priljev migranata u našu državu potiho nastavio bez da je itko od vladajućih o tome išta rekao ili to na bilo kakav način problematizirao. “Svatko ima pravo doći u drugu državu ako je došao legalno” neki bi mogli reći, dok bi oni drugi radikalniji mogli slijediti mantre američkih ljevičara te reći da je ulazak u drugu državu “ljudsko pravo”. O manipulacijama “opravljivanja” stvari koje ne predstavljaju niti su ikada predstavljale ljudska prava već smo pisali, pa ćemo se ovdje fokusirati na navodnu legalnost današnjih migracija.

Strani su radnici naizgled uistinu u RH ušli legalno, zbog čega ih poslodavci bez ustručavanja zapošljavaju (plaćajući ih, naravno, manje nego što bi platili Hrvate). Javna je, međutim, tajna da većina tih radnika, ponajviše iz Filipina i Nepala, u Hrvatsku stiže preko firme Fortitude Recruitment, čiji je vlasnik Filip Katić, koji po glavi radnika zaradi nekih 1500 eura od strane hrvatskih poslodavaca. Manje je pritom poznato da upravo Katićev otac Žarko Katić radi kao državni tajnik MUP-a te da je između ostalog zadužen za izdavanje radnih dozvola strancima. O tom se sukobu interesa ponešto pisalo u mainstreamu prije par mjeseci, da bi tema potom u potpunosti splasnula iako se njome u pitanje dovodi spomenuta legalnost ulaska stranih radnika. Naučili smo već da se u ovoj korupcijom prožetoj državi neće pričati o temama koje na ovaj ili onaj način štete onima koji sudjeluju u vlasti, no u ovom je slučaju problem još i dublji, jer će gotovo svaki upit o tome zašto se hrvatska demografska slika tako rapidno mijenja, koliko su sve te migracije legalne te zašto za to nikoga nije briga biti etiketiran kao rasizam, nacionalizam, ili šovinizam.

Ako se, primjerice, kaže da želimo sačuvati naš način života, našu tradiciju i vrijednosti, te da ogroman priljev pripadnika druge kulture tomu (potencijalno) šteti, optužit će nas se za nazadnost. Ako problematiziramo činjenicu da u Europu u velikim brojevima stižu ljudi koji ne znaju što je demokracija, liberalizam, jednakost spolova, monogamija i sl., a da nitko nije promislio o tome kako ih integrirati i uključiti u naš vrijednosni sustav, bit ćemo izbačeni iz rasprave jer branimo “opresivni zapadno-centrični način života”. Multikulturalnost je nastala kao posljedica takvog zapadnog okretanja kontra svoje tradicije – ako je, naime, naša tradicija toliko zla kakvim ju današnji duh vremena prikazuje, zašto bismo ju nastavljali čuvati umjesto da ju samo nulificiramo kroz “integraciju” tuđih vrijednosti? Eksplicitno odbacivanje europskih vrijednosti iz EU jasan je znak što globalistički vlastodršci misle o našoj kulturi te je, stoga, utoliko jasnije zašto tako olako okreću glavu na njezino rušenje ili u njemu sudjeluju.

Hrvatska izumire. Pod faustovskom simbiozom progresivne globalističke ideologije i osobnih kokošarskih financijskih interesa naša se država nepovratno mijenja. Dok smo svi (s pravom) zauzeti borbom za svoja temeljna prava, koja nam sve češće i sve lakše bivaju oduzeta pod krinkom sigurnosti od _______ (virusa, klimatske krize, govora mržnje i sl.), preduvjeti tih prava urušavaju se i iznutra kroz eksplicitno odbacivanje naše kulture i njezinih vrijednosti. Čini se da nikome nije stalo što gospodin Katić, uz pomoć svog oca koji za očiti sukob interesa očito neće biti kažnjen, masovno uvozi jeftinu radnu snagu, nepromišljeno sudjelujući u neodrživoj inkluzivno-multikulturalnoj ideji trenutnog duha vremena.

Europa i zapad postali su pritom toliko inkluzivni da su “inkluzivirali” i segregaciju kao legitimno političko djelovanje, pa dok objeručke prihvaćaju civilizacijske strance, svoje sugrađane prosuđuju prema cijepnom statusu, cenzuriraju ih, oduzimaju im privatne imovine zbog političke neposlušnosti itd. Tko im kriv što su toliko nazadni da ne mogu pristati na tu monstruoznu segregirajuću inkluzivnost suvremenog zapada…

 

Izvor: Sapere Aude  https://sapereaudecro.blogspot.com/2023/07/migracije-i-inkluzivna-tiranija.html

Facebook