Semmelweisov efekt

Semmelweisov efekt

Od Ignaza do Augusta

Ignaz Semmelweis je bio mađarski liječnik koji je primijetio da je visoka smrtnost majki pri porodu povezana s higijenskim standardima medicinskog osoblja i uveo dezinfekciju ruku u rad klinike te je odmah stopa smrtnosti pala.

No kada je svoja opažanja pokušao prenijeti kolegama, izvrgnut je ismijavanju i sramoćenju. Nakon toga pada u alkoholizam i duševno obolijeva te naposlijetku, u 47. godini života, umire u umobolnici u Beču. Na njegovu sprovodu bilo je tek par ljudi, a Mađarsko društvo liječnika i znanstvenika njegovu smrt nije ni spomenulo.

Tek će radom Louisa Pasteura, Josepha Listera i Roberta Kocha te razvitkom teorije o bakterijskim bolestima Semmelweisova inzistiranja dobiti na važnosti. I uz sve to, čekali smo sve do 1980-ih da pranje ruku bude službeno uvedeno u američki zdravstveni sustav kao standard.

Semmelweisov efekt (ili refleks) se danas definira kao “bihevioralna tendencija da se držimo uvriježenih mišljenja i odbacujemo nove ideje koje im se suprotstavljaju”.

To što se dogodilo našem Ignazu nikako nije izdvojeni slučaj. Upravo suprotno: povijest znanosti, a pogotovo medicine, je prošarana teškim zabludama koje su potom arogancijom onih na položajima autoriteta podignute na razinu katastrofe.

Evo samo nekoliko primjera:

Greške su sastavni dio ljudskog iskustva, ali otkud u znanosti ta ogromna, nesnosna bahatost koja od iskre napravi požar?

Iako živimo u vremenu kada se svi vole pohvaliti svojom “naprednošću” i “otvorenošću uma”, kao da ništa od Semmelwisa nismo naučili. Dapače, zajedno s profesionalizacijom i uskom specijalizacijom u sustave je ušla arogancija na steroidima te je današnja znanost više uspoređivanje veličine (intelektualnog) uda negoli ponizno traganje za istinom.

Pogledajmo samo razdoblje od 2020. do 2024. godine…

Granice između znanosti i religije nikada nisu bile mutnije. Imali smo neupitne dogme (Bubaš: “Cjepivo 100% štiti od umiranja”, 9.2.2021.), neupitne autoritete (Fauci, WHO, CDC, stožer…), obrede (maske, testiranja), sakramente (prva doza, druga doza, boosteri). Imali smo i raskole u “vjeri” kroz razne “krivovjerce” (John Ioannidis, Robert Malone, Mike Yeadon…) te tisuće ljudi kojima stvari nisu bile logične i postavljali su vrlo jednostavna pitanja na koja su odgovor bile prijetnje i ultimatumi.

“Krivovjerja” je teško i nabrojati: od vitaminizacije i tjelovježbe, do korištenja Ivermectina… Zagovaranje toga je jedno vrijeme bilo u rangu spominjanja žabljih krakova i kokošje krvi u loncu vještice iz Ivice i Marice. Samo ultradesničari i ravnozemljaši su pili vitamin D, cink i vježbali, a “lijek za konje” (za čiju primjenu kod ljudi je dodijeljena Nobelova nagrada) su koristili samo kockoglavi i krezubi antiznanstvenici.

Možda su i veći zločinci od “dogmatičara” i “biskupa” na pozicijama vlasti ispali “inkvizitori” – oni koji su zloupotrebljavali svoj društveni i/ili profesionalni položaj kako bi ismijavali i sramotili semmeilweise sadašnjosti: novinari (Babić, Modrić, Vidov, Jureško, Klauški, Jandrić… … …) i doktori (Berecki, Maloševac, Krajinović, Kolarić, Srića, Marinac, Videc Penavić…). Oni su sustavno i agresivno svojom arogancijom i neselektivnom zaštitom vlastitog povlaštenog položaja potkopavali povjerenje ljudi i sramotili svoje zvanje.

Odgovarao nije nitko. Tek je Maloševac dobio packu od Hrvatske liječničke komore, nakon mjeseci i mjeseci svakodnevnog omalovažavanja i vrijeđanja ljudi na društvenim mrežama. Dapače, gore su prošli dr.sc. Alma Demirović dr.med. i dr.med. Damir Biloglav, koji su morali angažirati odvjetnike i proći čitavi sudski proces pred Komorom zato što su se usudili javno citirati znanstvene studije i postavljati logična pitanja.

“Bilo pa prošlo”, reći će neki. Osobno ne vjerujem da se neće ponoviti, ali iz njihovih usta u Božje uši!

Dio koji najviše brine jest što iz svega toga kao društvo nismo izvukli nikakve pouke. Naime, to četverogodišnje razdoblje je skinulo kudikamo više maski negoli ih je stavilo! Iz prvih redova smo mogli vidjeti tko kako diše i koliki bi bili spremni, u pravim okolnostima i pod adekvatnim vodstvom lika sa sitnim brčićima ili debelim brkovima, ponoviti sva zla učinjena od četrdesetih do osamdesetih godina prošlog stoljeća. Na tom su ispitu odreda pali samoprozvani vjernici, tolerantni, liberali, samo-ljubav likovi… dok su tek rijetki bili spremni odbiti poslušnost i snositi posljedice.

Rezultat je devastirano povjerenje u struku, znanost i medije, a nusproizvod toga je da smo iz vremena u kojem službeno ništa nije bilo zavjera, prešli u drugu krajnost – vrijeme u kojem je neslužbeno sve zavjera. I to neće donijeti ništa dobroga.

No temeljno pitanje ostaje: zašto znanje neke uzoholi i od njih napravi monstrume, s neke ponizi i od njih napravi živuće svece?

Zato što opijenost znanjem u svom temelju nije ništa drugačija od opijenosti novcem ili opijenosti vinom… Svaka opijenost zapravo samo otkrije ono što već leži u srcu čovjeka. Netko popije pa je svadljiv i agresivan, dok je drugi nasmijan i grli sve oko sebe. Netko se obogati pa da podići višu ogradu, a netko drugi da napraviti duži stol.

Netko primi znanje pa sebe vidi boljim od drugih (luciferijanski duh), a netko drugi tek tada shvati koliko je prostranstvo njegovog neznanja (svetački duh).

Ovi prvi su ismijavali Semmelweisa. Nakon toga su reklamirali Lucky Strike. A zatim nas uvjeravali da je peći na suncokretovom ulju kudikamo zdravije od masti. Zadnjih godina su agresivno napadali sve koji nisu prihvatili cijepljenje kao jedinu i svemoguću metodu zaštite zdravlja.

Kao što vidimo, sljepilo je konstanta. Ono što nas treba zabrinuti jest pomicanje granica u metodologiji: ono što je nekada bilo ismijavanje ako im se ne povinete, danas je zahtjev da se ljudima oduzmu osnovna ljudska prava! Uvjeravanje je preraslo u lobiranje, lobiranje u zahtijevanje, zahtijevanje u inzistiranje, a inzistiranje u prijetnje i ultimatume!

I ako već nismo sposobni držati te i takve odgovornima za njihove riječi i djela, bilo bi pametno da im barem zapamtimo imena. Jer će prije ili kasnije naići lik s tankim brčićima ili debelim brkovima, a oni će jedva dočekati da krenu dizati rukice.

Posljednje godine su nam pokazale da će tada malo tko imati integriteta i hrabrosti biti August Landmesser.

 

Piše: Ivan Pokupec

https://ivanpokupec.substack.com/p/semmelweisov-efekt