Smrt na respiratoru

Dr. Matthias Thöns, liječnik palijativne medicine iz Witten-a, Njemačka, pojašnjava kakve su šanse za izliječenje za pacijente koji su stavljeni na respirator. Liječnik izričito naglašava – umjetna ventilacija nije baš nešto bezazleno. Pogotovo je problematična i opasna za starije ljude. Radi se o stranom tijelu koju osoba pokušava izbaciti iz sebe, i da bi se pacijenta priključilo na respirator, potrebno ga je anestezirati. Puno pacijenata umire na respiratoru, a priličan broj umire i naknadno, nakon što su skinuti s njega.

Potrebno je educirati pacijente i pružiti im istinite informacije. Ukoliko pacijent odabere respirator, mora znati da je velika šansa da neće preživjeti, da će postupak biti bolan te da se neće moći oprostiti od obitelji. No, može odabrati i palijativnu skrb kod kuće i tu je zapravo mala vjerojatnost da će umrijeti od covida.

Sve se više postavlja pitanje zašto se oboljele od covida nije liječilo? Ljudi su bili prepušteni sami sebi, liječnici ih nisu htjeli primiti u prvim danima bolesti, bolest je napredovala i dolazili su u bolnicu u teškom stanju. Tada su ih promptno stavljali na respiratore od kojih se većina nije oporavila. Danas znamo, a znalo se i prije tri godine, da od početka postoje učinkoviti i sigurni lijekovi čijom su se upotrebom mogli spasiti ljudski životi. No, na snazi su bili i još su, famozni WHO protokoli koji su zapravo puštali ljude da se razbole i na kraju umru. Liječnici nisu liječili pacijente, nego su bili puki birokratski administratori Svjetske zdravstvene organizacije.

#DaSeNeZaboravi
#ExitWHO
#NapustimoWHO