Šteti li majčinstvo ekonomiji?

Antifamilijarna propaganda sveprisutna je u modernom, progresivizmom prožetom društvu. Štoviše, toliko je sveprisutna da njezine prisutnosti često, u svojoj sve većoj naviknutosti na radikalni progresivizam, nismo ni svjesni. Nekada utjecajan, a danas jednostran, banalan i mainstreamu poslušan časopis [The Economist] djeluje u tom ritmu kada dar majčinstva teži redukcionizmom ukalupiti u sferu ekonomije uz prigodan naslov “Kako majčinstvo šteti karijerama” (https://www.economist.com/interactive/graphic-detail/2024/01/30/how-motherhood-hurts-careers).

Valjanje u blatu s današnjim mainstreamom nešto je što kao stranica izbjegavamo, no ovaj smo primjer izdvojili iz progresivne kaljuže kako bismo iz njega izvukli neke šire zaključke. Kada vidimo spomenuti naslov, mnogima među nama koji i dalje cijenimo obitelj kao temeljnu instituciju naše civilizacije intuitivno na pamet pada niz argumenata kojima bismo ga mogli pobiti. No to bi bilo pogrešno.

Progresivizam, naime, ne treba pobijati na razini njegovih izrečenih zaključaka (kao što je ovaj da majčinstvo šteti karijerama), već na razini premisa na kojima zaključci stoje, a koje su u pravilu lukavo prešućene. U ovom slučaju prešućena premisa jest ta da su majčinstvo i karijerni uspjeh ekvivalentni, pa ih stoga možemo uspoređivati i promatrati kako jedan utječe na drugi. S druge strane, premisa naše civilizacije kroz većinu svoje povijesti bila je da su karijera, svjetovni uspjesi, pa čak i vlastita sigurnost i dobrobit podređeni suštini egzistencije koju sačinjava obitelj, odnosno ta prvotna i najbliža naša životna okolina kroz koju gradimo svoj identitet, učimo voljeti i postajemo ljudima.

Odgovor [The Economistu] ne bi trebao biti taj da majčinstvo ne utječe negativno na karijerni probitak, već onaj da majčinstvo nije tu da bi se pravdalo ekonomiji/karijeri, već je ekonomija tu da bi služila majčinstvu/obitelji. Iz toga pak slijedi da je njihovo inicijalno pitanje naopako postavljeno; ako išta, trebali bismo se upitati kako je moderno neomarksističko ekonomiziranje egzistencije utjecalo na majčinstvo i na stvaranje obitelji – tj. kako je dogma “jednakosti” možebitno zloupotrebljena od strane oportunističkih korporacija kako bi pridobile nove radnike za svoju mašineriju.

Otac propagande Edward Bernays svojim je radom dokazao da takvi mehanizmi nisu umni proizvod teoretičara zavjere, već tragična stvarnost. U jednoj od svojih poznatijih kampanja provedenih između dva svjetska rata, Bernays je na iznimno lukav način poduplao broj konzumenata za svoje tadašnje klijente – duhanske korporacije. Na održanom feminističkom maršu 1929. godine dogovorio je da dvije žene, glumice, demonstrativno upale cigarete, prozvavši ih “bakljama slobode”. Tako je uspio duhanski proizvod Americi predstaviti kao simbol ženske emancipacije, a buduće korisnice, umjesto da shvate da su iskorištene kao korisni idioti propagandnog genija, u danima koji su uslijedili iza spomenutog marša masovno su palile cigarete po ulicama i postajale ovisnicama jer im je netko prodao priču da time postaju slobodnije.

“Ženska participacija u tržištu opada nakon poroda”. Istina. Uz sav trud koji ste uložili u demoliranje institucije obitelji, majke kao njezine zaštitnice i dalje ne pristaju na vaše narative. Čak i ako se do rođenja svog djeteta nominalno slažu s progresivističkim tezama, taj ih sveti trenutak većinski i dalje dotiče na duhovnoj razini – o kojoj fanatici iz mainstream medija mogu samo maštati, jer su sami duhovno ispražnjeni – zbog čega svoju obitelj u praksi vrednuju više od poslova. Umjesto da čestitaju majkama koje su shvatile da se nikakav svjetovni uspjeh ne može mjeriti s uspjehom sudjelovanja u kreaciji života, oni ih kritiziraju jer se, blesave kakve jesu, nisu vratile na posao i ostavile svoju djecu u rukama državnog birokratiziranog obrazovnog sustava.

Majke ne štete ekonomiji, već amoralna instrumentalizirana ekonomija modernog društva, propagirana preko poslušničkih piskarala kao što je [The Economist], šteti majkama, degradirajući njihovu ulogu, parazitirajući na njihovom uspjehu i objektivizirajući ih svođenjem na svoje ideološko ili financijsko sredstvo.

IzvorSapere Aude

Facebook