kresimir pavelic

Što je ivermektin?

Često spominjan, omalovažavan i pomno skrivan od očiju javnosti ovaj preparat zaslužuje da mu se posveti pažnja. Priča o Ivermektinu žalosna je epizoda negativne promocije. Ona više govori o tome u kakvom je stanju zdravstvena politika gdje se težište stavlja na zaradu, a ne na dobrobit ljudi.

Već na samom početku tzv. pandemije bilo je jasno da se čitav taj programirani cirkus usmjerava u korist izmišljenih „cjepiva“ na uštrb tretmana gripe. Odmah sam ukazivao na potencijalnu korist ivermektina pročitavši nekoliko izvješća i znanstvenih studija. Međutim, ivermektin je dočekan „na nož“. Što je zapravo ivermektin i koji je potencijal tog lijeka? Bez namjere da propagiram taj preparat donosim spoznaje koje su do sada pomno skrivane tokom ere covida. Ipak, istina kao i uvijek ispliva na površinu. Ivermektin je antiparazitski lijek otkriven 1975. godine. Koristi se za liječenje infestacija uključujući uši, šugu, riječno sljepilo (onchocerciasis), strongiloidijazu, trihurijazu, ascariasis i limfnu filarijazu. William Campbell i Satoshi Ōmura dobili su 2015. Nobelovu nagradu za fiziologiju i medicinu za njegovo otkriće i primjenu. Nalazi se na popisu esencijalnih lijekova Svjetske zdravstvene organizacije. Još uvijek se na stranici Wikipedije, koja opisuje ivermectin, može naći tvrdnja o dezinformacijama u vezi ivermektina i Covida-19 čime se zapravo ignoriraju brojni znanstveni radovi koji idu u prilog djelovanju ivermectina u toj bolesti (https://c19ivermectin.com/)

Ovom prilikom neću pisati o rezultatima tretmana oboljelih od covida ivermektinom. Znanstveno-medicinska literatura vrvi od pozitivnih podataka. Ima doduše i onih radova koji ne potvrđuju te nalaze. Međutim, objektivnim ekspertima pa i onima koji nemaju medicinsko predznanje, odmah je bio sumnjiv taj otpor prema ivermektinu (kažnjavanje doktora koji su ga davali svojim pacijentima, zabrana pisanja recepata, dozvola liječenja samo životinja, diskreditacija u središnjim medijima itd.)

Ivermektin u terapiji oboljelih od raka

“Postoji najmanje devet definiranih meta raka na koje utječe ivermektin”, rekao je onkolog dr. Alfonso Dueñas-González. Prva izvješća o antikancerogenim svojstvima ivermektina stigla su već 1995. Dva francuska istraživača otkrila su da ivermektin može preokrenuti otpornost tumora na više lijekova.  Ivermektin pojačava učinke kemoterapije i terapije zračenjem. Ima širok utjecaj na imunološki sustav, snažeći imunološki napad protiv raka. Također inhibira stanični ciklus raka, pomažući u sprječavanju stvaranja novih stanica raka. Lijek potiče ubijanje stanica raka izazivanjem mitohondrijskog stresa i sprječava preživljavanje raka sprječavajući stvaranje novih krvnih žila, koje pomažu rast raka.

Iako su mnoge studije otkrile da ivermektin ima impresivan potencijal kao lijek protiv raka, malo je kliničkih studija o korištenju ivermektina za rak. Do sada je provedeno nekoliko istraživanja s relativno dobrim učincima i to na akutnoj mijeloičnoj leukemii, raku pluća, dojke i kostiju. Rezultati uglavnom ukazuju na to da bi ivermektin mogao biti dobar pomoćni lijek u borbi protiv raka.

Ivermektin je sredstvo za jačanje imuniteta. Dr. Peter P. Lee, voditelj imunoonkologije u City of Hope, jedan je od vodećih istraživača u Sjedinjenim Državama o ivermektinu kao imunoterapeutskom lijeku za rak. Konvencionalni terapeutici protiv raka kao što su citostatici i zračenje usmjereni su na oštećenje DNK stanica raka i njihovo ubijanje. U isto vrijeme, tretmani također ubijaju imunološke stanice i potiskuju imunološki sustav. “Ivermektin može ubiti stanice raka na način koji pokreće imunološki odgovor domaćina – ono što nazivamo imunogenom staničnom smrću”, rekao je dr. Lee. Istraživanje dr. Leeja pokazalo je da kada bi miševi s rakom dojke primili ivermektin, imunološke stanice bi se počele pojavljivati ​​u tumorima koji prije nisu imali. Iskreno govoreći, pacijenti s težim tumorima imaju bolje kliničke ishode s nižim rizikom od recidiva i žive dulje, tako da postoji veliko zanimanje za mehanizam djelovanja, rekao je dr. Lee.

Međutim, tumori su nastavili rasti kod miševa kojima je davan sam ivermektin, što znači da lijek sam po sebi nije dovoljan. Dr. Lee smatra da ivermektin može imati sinergistički učinak s nekim preparatima za imunoterapiju. Imunoterapija je relativno novi oblik terapije protiv raka koji jača imunološki sustav tijela u borbi protiv te bolesti. Dok neke imunoterapije imaju široke učinke jačanja imuniteta, one koje se najčešće koriste ciljaju samo na određeni podskup imunološkog sustava. Ivermectin Could Be a ‘Powerful Drug’ for Fighting Cancer, Here’s Why

Ivermectin, a potential anticancer drug derived from an antiparasitic drug – PMC (nih.gov)

Ivermectin converts cold tumors hot and synergizes with immune checkpoint blockade for treatment of breast cancer | npj Breast Cancer (nature.com)

Antitumor effects of ivermectin at clinically feasible concentrations support its clinical development as a repositioned cancer drug – PubMed (nih.gov)

Integrated analysis reveals FOXA1 and Ku70/Ku80 as targets of ivermectin in prostate cancer | Cell Death & Disease (nature.com)

Abstract 2320: Ivermectin suppresses pancreatic cancer via mitochondria dysfunction | Cancer Research | American Association for Cancer Research (aacrjournals.org)

Outcome of Ivermectin in Cancer Treatment: An Experience in Loja-Ecuador – PMC (nih.gov)

Ivermectin for preventing and treating COVID‐19 – PMC (nih.gov)

Koliko su realna očekivanja od modRNA cjepiva općenito?

Osporavanje ivermektina u terapiji oboljelih od covid-a posljedica je straha pred osporavanjem enormnog materijalnog impakta tzv. modRNA cjepiva. Već samo po sebi objektivnim promatračima to je bilo sumnjivo. Sve injekcije mRNA, uključujući cjepiva protiv raka, mogu ubrzati razvoj raka. Istina o lažnoj pandemiji i „cjepivima“ temeljenih na modRNA obilježena je jednim novim pokušajem „korisne“ primjene modRNA cjepiva u terapiji oboljelih od raka. Nedavno je kampanja pokrenuta i u novinama  The Guardian koje su  izvijestile da je u Ujedinjenom Kraljevstvu došlo do “uzbuđenja među pacijentima i istraživačima” jer su “personalizirana mRNA cjepiva” za rak ušla u treću fazu ispitivanja. U ponedjeljak je In Your Area objavio članak o personaliziranom mRNA cjepivu protiv raka kože koje bi također moglo biti učinkovito protiv raka pluća, mokraćnog mjehura i bubrega. I sam autor ovog teksta pisao je o pokušajima ovog načina tretmana oboljelih od raka kao o jednom potencijalno pozitivnom pomaku u strategiji liječenja ali i o oprezu na putu u primjeni modRNA personaliziraog cjepiva koji je u suprotnosti s brzopletim stavljanjem modRNA protiv covida u javnu upotrebu. (https://www.google.com/search?q=psychiatria+danubina+pavelic+pdf&client=firefox-b-d&sca_esv=c440b5eb7f1ea6ca&biw=1536&bih=731&ei=9SeBZqGjM9rxi-gP9rS46Ac&oq=psychiatria+Danubina+Pavelic&gs_lp=Egxnd3Mtd2l6LXNlcnAiHHBzeWNoaWF0cmlhIERhbnViaW5hIFBhdmVsaWMqAggBMgUQIRigATIFECEYoAEyBRAhGKABSKE7UJUHWLYdcAF4AJABAJgB3QGgAacLqgEGMS4xMC4xuAEByAEA-AEBmAILoAKlC8ICBRAAGIAEwgIGEAAYFhgewgIIEAAYgAQYogSYAwCIBgGSBwYwLjEwLjGgB-8p&sclient=gws-wiz-serp)

Međutim, pacijenti bi mogli biti manje uzbuđeni zbog ovih “revolucionarnih” injekcija kada pročitaju znanstveni članak objavljen neposredno nakon toga. Naime, dana 23. travnja, u časopisu Authorea objavljen je rad u kojem je autor obratio pažnju na onkogenezu i autoimunost uzrokovanu injekcijama mRNA.  Taj rad tada još uvijek nije bio recenziran. Utvrđeno je da ponovljene injekcije mRNA smanjuju imunološki nadzor za rak, dok u isto vrijeme potiču autoimunost. Onkogeneza ili karcinogeneza je proces kroz koji se zdrave stanice pretvaraju u stanice raka. Autoimunitet je imunološki odgovor koji proizlazi iz neuspjeha našeg imunološkog sustava da prepozna vlastite stanice i tkiva kao.

Rad je opsežno pregledao ulogu regulatornih T stanica (T reg) u imunološkom sustavu, s posebnim fokusom na poremećaj njihovog ponašanja uzrokovan injekcijama mRNA. T reg stanice (prije nazivane supresorskim T stanicama) moduliraju imuni odgovor, održavaju toleranciju na vlastite antigene i sprečavaju autoimune bolesti. Općenito potiskuju ili negativno reguliraju proliferaciju efektorskih T stanica. Neću zamarati čitatelja s detaljima  promjena na imunološkom sustavu no utvrđeno je da T reg stanice suzbijaju imunološki odgovor na rak i pokazalo se da pridonose razvoju i napredovanju bolesti. Ukratko, rad je otkrio da nakon cijepljenja, “može nastati štetan utjecaj na imunološki sustav cijepljenih i naknadnog ubrzanog razvoja raka i autoimunih bolest.” Zabrinutost u vezi s injekcijama  mRNA covida, odnosi se na sve injekcije mRNA.

Na kraju, priča o ivermektinu, covidu i cijepljenju općenito nažalost nije izdvojen slučaj. Takve se stvari ponavljaju u ljudskoj povijesti i ne samo kad je medicina u fokusu.  Iz novije povijesti vidimo sličnu agitaciju za upotrebu radiofrekventnog zračenja, negiranje tragova na nebu a u novije vrijeme i čudna pojava tzv. saharskog pijeska bez da se provede istraživanja koja bi odagnala ili potvrdila sumnje. Znanstvenici i radovi koji daju „zeleno svjetlo“ tim pojavama prepuni su sukoba interesa . Ti radovi vape za objektivnim, neovisnim studijama i autorima. Stoga priču o ivermektinu treba sagledati u tom kontekstu.

 

Piše akademik Krešimir Pavelić

Akademik Krešimir Pavelić – Što je ivermektin?