Pišu Dr. Pierre Kory and Mary Beth Pfeiffer
Tvrtke koje se bave životnim osiguranjima izvješćuju da mnogo više ljudi umire – još uvijek – nego u godinama prije pandemije.
I dok su se smrtni slučajevi tijekom pandemije većinom dogodili među starim i nemoćnim osobama, ovaj novi val snažno pogađa ljude na vrhuncu života.
Nitko ne zna točno što pokreće ovaj fenomen, ali postoji neobjašnjiv nedostatak hitnosti da se otkrije. Svakako je potrebna hitna i usklađena istraga.
Smrtni slučajevi među mladim Amerikancima dokumentirani u zahtjevima za životno osiguranje zaposlenika sami bi trebali upaliti alarm. Među zaposlenim ljudima u dobi od 35 do 44 godine, nevjerojatnih 34% više umrlo je nego što se očekivalo u zadnjem kvartalu 2022., s iznadprosječnim stopama i u drugim radno sposobnim skupinama.
Došlo je do ekstremnog i iznenadnog porasta smrtnosti radnika u jesen 2021., iako je nacija doživjela nagli pad broja umrlih od COVID-19 iz prethodnog vala.
Ovo se ne događa samo u Sjedinjenim Državama. Ujedinjeno Kraljevstvo također je zabilježilo “više smrtnih slučajeva prekomjerno u drugoj polovici 2022. nego u drugoj polovici bilo koje godine od 2010.”, prema Institutu za životna osiguranja.
U Australiji je 2022. godine umrlo 12% više ljudi nego što se očekivalo, prema Državnom institutu za životna osiguranja. Trećina viška bili su smrtni slučajevi koji nisu povezani s COVID-om, brojku koju je institut nazvao “izvanredno visokom”.
Prema podacima zaključno do 30. travnja 2023. – 14 mjeseci nakon posljednjeg od nekoliko valova pandemije u Sjedinjenim Državama – umrlo je najmanje 104 000 Amerikanaca više nego što se očekivalo, navodi Our World in Data. U Ujedinjenom Kraljevstvu je u tom razdoblju prijavljeno 52 427 viška smrtnih slučajeva; u Njemačkoj 81.028; Francuska, 17.731; Nizozemska, 10 418; i Irska, 2.640.
Iz tjedna u tjedan, ovaj neprirodni gubitak života na razini je rata ili terorističkog događaja.
Podaci o životnom osiguranju sugeriraju da se nešto dogodilo u jesen 2021. na radnim mjestima, posebno među zaposlenicima koji rade uredski posao. To su ljudi čije bi obrazovanje, razina prihoda i pristup zdravstvenoj skrbi mogli predvidjeti bolje rezultate.
Vlade i regulatorne agencije trebale bi surađivati s životnim osiguravateljima kako bi istražile ovaj trend na nacionalnoj i multinacionalnoj razini.
Bez temeljitog i zajedničkog istraživanja, ne možemo znati što nas ubija – niti kako to zaustaviti.
Izgleda da ni jednu vladu na svijetu niti javnozdravstvene institucije – koje se kao brinu za naše zdravlje – ne zanima uzrok prekomjerne smrtnosti.