Tehno-sfera i masakr privatnosti

Većina EU korisnika Instagram aplikacije ovih je dana stavljena pred izbor nastavka besplatnog korištenja aplikacije uz uvođenje reklama i oglasa ili plaćanja mjesečne pretplate za slobodno korištenje bez oglasa. Budući da je mjesečna pretplata prilično visoka (13 eura), većina će vjerojatno odabrati besplatnu opciju. Međutim, ista ta većina neće znati da je zapravo stavljena pred lažnu dilemu.

Naime, Meta ovu opciju nije uvela primarno zbog zarade koju će ostvariti od “ad-free” pretplatnika, već kako bi na lukav način izbjegla nove EU regulative o zaštiti osobnih podataka. Točnije, klikom na opciju koju će većina neminovno kliknuti – jer tko bi pristao na naglo plaćanje 13 eura mjesečno za nešto što je do jučer bilo besplatno – niste samo izabrali “besplatnu” opciju, već ste i omogućili Meti da nastavi pratiti vaše osobne podatke, odnosno da postane usklađena s novim propisima o zaštiti podataka, a da pritom de facto nije napravila nikakvu promjenu. Drugim riječima, Meta ovim potezom sugerira da je cijena uživanja u zaštiti svojih osobnih podataka 13 eura mjesečno, samo što to nigdje eksplicitno ne kaže, već tu činjenicu, kako to u moderno doba obično biva, umotava u celofan “praktičnosti” – u ovom slučaju praktičnosti zombijanja na društvenim mrežama bez reklamnih pauzi.

Inače, ovakva manipulacija ljudima koji nisu svjesni na što pristaju, koliku zaradu svojim nesvjesnim pristancima stvaraju raznim korporacijama te u kolikoj mjeri njihova digitalna privatnost svakim danom sve više nestaje nije ni prva ni zadnja takva manipulacija, a nažalost ni najgora. Često ćemo, primjerice, čuti kako tvrtke nude opciju skidanja njihovih aplikacija, te skupljanja bodova na njima tijekom svake transakcije, kako bi kupac dugoročno mogao ostvariti minorne popuste.

Osobni podaci koje kupac takvim faustovskim sporazumom daje tvrtkama neminovno su nekoliko stotina puta financijski vrjedniji od bilo kakvog popusta koji on može ostvariti. Tvrtka mu, stoga, servira distrakciju skupljanja nekakvih bodova kako bi tako prikrila činjenicu da je kupac pristao na praćenje svakog svog potrošačkog poteza.

Svi ti podaci koriste su u tzv. sistemima velikih podataka (eng. big data) za izvlačenje raznih informacija o tome kako optimirati svoju zaradu – primjerice, koji proizvodi se najbolje prodaju, gdje se najbolje prodaju, kojim danima se najbolje prodaju, u kombinaciji s čime se najbolje prodaju itd.

Vrhunska vina u trgovinama tako nisu slučajno stavljena na najviše police, već su tamo stavljena jer su podaci pokazali da kupčeva podsvijest povezuje više fizičke pozicije uz višu kvalitetu. Vrata prema svojoj podsvijesti, na kojoj se može masovno zaraditi, kupac nažalost nerijetko otvara za cijenu besplatnog sendviča prilikom x-te kupnje.

Opće je također poznato da kartične tvrtke ne oklijevaju prilikom prodaje naših privatnih podataka marketinškim odjelima, koji nam posljedično šalju personalizirane oglase sukladno našim prijašnjim kupovinama i interesima. Takvo amoralno tržište privatnosti kroz posljednja je desetljeća dodatno prošireno ulaskom društvenih mreža u igru, koje na opisane lukave načine manevriraju između regulativa i zakona te grabe svoj dio iz kolača naše privatnosti, surađujući pritom ruku pod ruku i s vrhuškom globalne politike.

Svaka naša digitalna radnja danas je višestruko minuciozno praćena, dugotrajno bilježena i preprodavana u tko zna koliko smjerova. Aktualna transformacija zapadnog slobodnog tržišta u monopolističku polugu politike i suvremenog pravovjerja to će znatiželjno čudovište ojačati do nezapamćenih razina. Dokumenti nazvani “Twitter fileovi”, koje je Elon Musk otkrio prilikom preuzimanja te platforme, jasno su pokazali snagu društvenog inženjeringa koji tehno-korporacije i politika trenutno provode, koja doseže razine direktnog utjecaja na predsjedničke izbore najjače svjetske velesile. Takvo uplitanje politike u već izopačeno tržište privatnosti zapad dovodi korak bliže kineskom tehno-totalitarnom modelu vladavine, u kojem se detaljno praćeni privatni podaci ne koriste samo za tržišne manipulacije, već i za one političko-totalitarne. 

Daljnjim razvojem umjetne inteligencije, kaže dr. John Lennox, zapad će se neizbježno postepeno pretvarati iz nadzornog kapitalizma (eng. surveillance capitalism), kakav je danas već naveliko implementiran, u nadzorni komunizam (eng. surveillance communism) kineskog tipa, u kojem se, primjerice, manjinsko stanovništvo Ujgura obilježava QR kodovima, prati doslovce na svakom koraku nezamislivom mrežom pametnih kamera, te kažnjava po potrebi preko tzv. Sustava društvenog kreditiranja (eng. Social Credit System). Biometrika, koja je ranije bila korištena za prepoznavanje lica, u Kini je napredovala do toga da osobu može identificirati prema načinu hoda i držanja tijela, stoga neposlušni Ujgur može u milisekundama biti prepoznat i priveden manijakalno-tiranskoj pravdi.

Da takav scenarij neizbježno prijeti zapadu vidjeli smo tijekom covida, kada je kanadski premijer Trudeau naložio bankama i kartičnim tvrtkama da blokiraju privatnu imovinu građana koji su prosvjedovali protiv njega i njegovih mjera.

Stotine politički nepodobnih kanadskih građana preko noći je izopćeno iz društva, što je uključivalo i onemogućavanje nabavke osnovnih životnih potrepština, jer je politika u simbiozi s financijsko-tehnološkim korporacijama tako odlučila. Na to, nažalost, većina nije ni trepnula. Nešto što bi u svakom političkom udžbeniku bilo prozvano totalitarnom nacionalizacijom privatnog vlasništva danas je legitimirano, jer se ta nacionalizacija događa u tehno sferi kojoj većina slijepo vjeruje i/ili ju dubinski ne shvaća.

Sa svim tim na umu, zanimljivo je pratiti kako većina zapadnih građana i dalje na ovakve stvari gleda kao na nekakvu daleku distopijsku budućnost. “Možda dilaju naše osobne podatke, ali ja nemam što skrivati, pa mi to ne smeta”, često ćemo pomisliti, na što bismo se trebali podsjetiti da su takva dilanja već zloupotrijebljena u najmračnije političke svrhe tijekom posljednje 3 godine (ako nam već široko rasprostranjena zloupotreba zbog financijske dobiti nije dovoljno problematična), a da je tehno-totalitarni režim u Kini – isti onaj od kojeg je zapad prepisivao mnoge covid mjere – već pokazao kako takva monstruozna kombinacija nezamislivo napredne tehnologije i brutalne tiranije izgleda u praksi. Zapitajmo se, stoga, kada čujemo riječi kao što su “kolačići”, “smart dućani”, “pametni satovi” i sl., što zapravo stoji iza tih simpatičnih naziva.

Online kolačići nisu nekakva digitalna slastica, već bilježenje svakog koraka vaše internetske aktivnosti, a “pametne” kamere, koje mediji danas nazivaju modernim čudima, sutra mogu biti korištene za kršenje individualne privatnosti usporedno s kojim Orwell i Huxley postaju štivo za malu djecu.

 

Izvor Sapere Aude

Facebook