Utrka za 76 potpisa: Umijeće mogućeg i postizborne prevare birača

U jeku postizbornih pregovora i utrke za 76 potpisa izabranih zastupnika u novom sazivu sabora koji bi jamčili mandat za sastavljanje nove hrvatske vlade još jednom je na scenu stupio Ustavni sud. Ta nesretna pravosudna institucija umjesto da služi kao garancija očuvanja ustavno pravnog poretka ima zadatak pravno opravdavati sve nelogičnosti koje svojim postupcima u politički prostor unosi donedavno vladajući HDZ.

Popis marifetluka koje je Ustavni sud do sad isproducirao svojim nemuštim odlukama popriličan je.

Još su svježa sjećanja na poništavanje referenduma o covid potvrdama kad su ustavni suci objasnili javnosti kako 400 tisuća hrvatskih građana nema intelektualni kapacitet da bi shvatili referendumsko pitanje. To je bio pucanj u glavu demokratskom poretku u Republici Hrvatskoj i neviđena bahatost političkih uhljeba iz krovne institucije hrvatskog pravosuđa.

Zanimljivo je da se dobar dio ustavnih sudaca koje je nominirao SDP na kraju priklonio HDZ-u. Ipak to nije ni čudno kad znamo da je alfa i omega pravosuđa u Hrvatskoj Vladimir Šeks, čovjek koji je i s HDZ-ovim i SDP-ovim pravnim kadrovima zajednički tikve sadio još u jugoslavenskom jednopartijskom sistemu.

Ustavni sud dao je podlogu za ostvarivanje Plenkovićevih totalitarističkih težnji kakvih se ne bi posramila ni vladajuća vrhuška bivše nam države.

Već tad je bilo jasno da se mračni čuvari HDZ-ovog legitimiteta neće odreći svoje uloge.

Tada je Peđi Grbinu odluka o poništavanju referenduma bila prihvatljiva jer on nije ulazio u meritum i pravne kvalifikacije već je slijedio ljevičarski globalistički narativ kojeg je u ime međunarodne zajednice i mogućih budućih funkcija u institucijama Europske unije Plenković nametao Hrvatskoj.

Predsjednik Milanović koji je prema covid politikama bio poprilično umjeren je, za razliku od Grbina, jasno dao do znanja da je krađa tog referenduma udar na ustavno pravni poredak.

Plin za cent i sve ostale afere koje nisu dobile svoj pravni epilog dokazuju kako je Hrvatska doista zarobljena i kako su pravni poredak i građanske slobode apsolutno podređene interesima pravomoćno osuđene političke organizacije na vlasti.

Najutjecajnije medije Plenković je po receptu briselskih nalogodavaca stavio pod svoju kontrolu još početkom pandemije kad je od njih zatražio i potom i dobio podršku za covid politike i redukciju građanskih prava i sloboda u zamjenu za financijsku pomoć u vremenima gospodarske krize koja će uslijediti zbog potpuno nepotrebnog lockdowna i zaključavanja gospodarstva tijekom globalno proglašene pandemije.

U takvim je okolnostima Milanoviću bilo potpuno jasno da bez nekog snažnog impulsa ne može doći do nikakvih promjena. Njegov manevar uključivanja u kampanju i hodanja po rubu izbornog procesa bio je upravo to. Za razliku od Ustavnog suda, Milanović granicu nije prešao mada je cijelo vrijeme njome koračao.

Izbori su završili, a Ustavni je sud potvrdio da su saborski zastupnici izabrani zakonito i sukladno hrvatskom Ustavu.

Sudeći po prethodnoj praksi tog suda vrlo vjerojatno bi odluka bila drugačija da je ishod izbora bio drugačiji i da je HDZ ostao bez mogućnosti formiranja nove vlade.

Ovako je uz priznanje zakonitosti provedenih izbora stiglo i upozorenje kako se Zoran Milanović bez obzira na potvrđenu legalnost izbora ne smije pojaviti ni kao mandatar ni kao premijer vlade ako antihadezeovska koalicija prikupi dovoljan broj potpisa.

Ovo je još jedan izlazak iz ovlasti koje Ustavni sud ima i neovlašteno miješanje u političke procese.

Nema nikakve logike zabranjivati bilo kome da se politički kandidira i natječe za bilo koju postizbornu funkciju ako je završeni izborni proces okarakteriziran kao zakonit.

Ili je proces bio nezakonit zbog Milanovićevog hodanja po rubu ili nije. Ako nije idemo na nove izbore, ako je, onda koji su razlozi za zabranu Milanovićevog novog angažmana?

Ali i tu je predsjednik doskočio čuvarima HDZ-ove legalnosti i lagano se odrekao funkcija u mogućoj budućoj vladi. Istini za volju, to mu i nije bilo osobito teško jer je on itekako svjestan da većine nema bez stranaka s desne strane političkog spektra. On je svjestan gdje živi.

Hrvatska je država čiji su građani većinski naklonjeniji tradiciji, vjeri i domoljublju nego rodnoj ideologiji, woke agendi i ostalim globalističkim konstrukcijama.

Odmak u desno hrvatskog biračkog tijela pojačavat će se s migrantskom krizom i agresivnošću woke ideologa kojima je mnogo važnije da dijete ima pravo na skupe, komplicirane i po zdravlje opasne promijene spola nego da radnici budu pošteno plaćeni za svoj rad.

Svjestan je toga Milanović i jasno mu je da bez desnih opcija nema nove vlasti.

Zbog toga je vrlo vjerojatno znao da će kompenzacija za suradnju s većinski lijevom vlasti kod potencijalnih postizbornih partnera biti premijersko mjesto koje će im ustupiti. Ovo bi bila opcija i bez upozorenja Ustavnog suda.

Tko je bliže prikupljanju 76 potpisa?

Trenutna situacija u utrci za potpise daje naslutiti da se nalazimo u svojevrsnoj pat poziciji. Ključeve razrješavanja situacije drže DP i Most.

DP je sudeći po izjavama Marija Radića bliži HDZ-u. On vjerojatno drži da bi izbacivanje Pupovca iz vladajućih struktura bilo dovoljno opravdanje za DP-ov ulazak u novu HDZ-ovu vlast.

S njim se ne slaže određeni broj izabranih zastupnika DP-a kojima je antiglobalistička politika za koje se zalažu i koje su komunicirali u kampanji imperativ. Oni su svjesni da je prevara birača koju bi učinili takvom odlukom ključ u bravu njihovih daljnjih političkih ambicija.

Ovdje je ključno tko će se od izabranih zastupnika prikloniti Mislavu Kolakušiću i ostalim antiglobalistima iz redova DP-a.

Očito za sada još uvijek Radić nije uspio uvjeriti minimalno 10 svojih zastupnika kako je izbacivanje SDSS-a i podrška njegovim biznisima dovoljan razlog za priklanjanje HDZ-u. Podsjetimo, 61 zastupnik HDZ-a, 5 manjinaca (bez SDSS-a) zahtjeva još 10 zastupnika DP-a da bi mogla biti formirana vlast.

S druge strane Most je potpuno jasno argumentirao da HDZ ne dolazi ni u kakav obzir za sastavljanje bilo kakvih postizbornih koalicija. Čelnici Mosta imaju iskustvo suradnje i s HDZ-om i s Plenkovićem na čelu te stranke. Moguća treća (ne)sreća vrlo brzo bi se pretvorila u kraj ideje o istinskoj demokršćanskoj konzervativnoj opciji u hrvatskom političkom prostoru.

Svjesni su u Mostu kako HDZ ima stare provjerene metode kako u zagrljaju smrti razgraditi političke opcije koje im se priklanjaju. Osjetili su to na svojoj koži gotovo svi koji su do sada s njima surađivali. Da ne bi doživjeli takvu sudbinu Mostovci su dva puta isprovocirali kraj suradnje.

Ako Antihadezeovska koalicija pridobije manjince pred Mostovcima će biti odluka mogu li vjerovati partnerima u budućoj pretežito lijevoj koaliciji da neće nametati lijeve politike.

Suradnja kako ju je predlagao Mostov Nino Raspudić sada izgleda moguća. Antikorupcija kao glavni motiv ove postizborne koalicije mogla bi dovesti do ozbiljnog urušavanja HDZ-a sve do njegovog konačnog kraja na sličan način kako se to svojevremeno dogodilo u Italiji.

Ali pravno razračunavanje s uzurpatorima hrvatskih institucija neće biti dovoljan razlog da Most zadrži svoje birače ako buduća vlast bude donosila lijeve politike što bi bilo za očekivati od pretežno lijeve koalicije.

Zbog toga su izrazito važna pravila igre koja bi trebalo unaprijed dogovoriti da ova suradnje postigne svoj cilj.

Promjena glavnog državnog odvjetnika i pokretanje sudskih procesa s dna DORH-ovih ladica, izmjena izbornog zakona, promjena ravnatelja HRT-a bili bi tehnički procesi koje bi takva vlada provodila.

Ideološke odluke i zakone trebalo bi u tom slučaju ostavili za iduću vladu koja će biti sastavljena nakon prijevremenih izbora čiji će datum postizborni koalicijski partneri dogovoriti unaprijed.

Osim datuma izbora poželjno bi bilo dogovoriti i način funkcioniranja institucija koji bi onemogućio neko njihovo novo zarobljavanje u budućnosti. Mjesto premijera postavlja se Mostu kao jedan od neizbježnih uvjeta za ovu suradnju.

Oba su ova scenarija podjednako moguća, a ni ponavljanje izbora nije opcija koju treba odbaciti.

U svakom slučaju čeka nas burno i politički nestabilno razdoblje, kako se god razvila ova moderna hrvatska postizborna drama!

Izvor:

Utrka za 76 potpisa: Umijeće mogućeg i postizborne prevare birača