Prikladno za ono vrijeme, a bome prikladno i za sadašnje vrijeme u kojem živimo!
Svesti slobodu na slobodu istomišljenika, to znači ozakoniti monolog (golemo, otrovno, magleno čudovište), kojemu je jedini sugovornik njegova vlastita jeka; to znači ukinuti razliku između slobode i tiranije. Opasno je samo ono mišljenje koje onemogućuje druga mišljenja.
Čovjek svoje lice bira u punoj slobodi. Nije mu zajamčeno da će biti bogolik! On odlučuje, on u tome uspijeva ili propada. A način na koji to čini – to je put slobode. I upravo zato što se sve ljudsko, od susreta s Bogom do susreta sa svojim bližnjima, zbiva kao sloboda i jest sloboda, ona je temelj svih ljudskih odnosa, svih naših misli. Zato nam sloboda toliko znači. Bez nje čovjek ne može ispuniti ni jednu od svojih ljudskih zadaća! Izgubivši slobodu, on gubi mogućnost da opstane kao ljudsko biće i da kao ljudsko biće ispuni svijet vrijednostima koje su moguće upravo zato što mu je dana sloboda.
A jao društvu u kojem se sloboda odmjerava po onima kojima je nepotrebna! Koji se nje odriču da bi mogli postojati…
Vlado Gotovac
Zapisi datiraju od 1962. do 1991. godine, objavljeni su u zbirci Poetika duše.