Piše J. Marinac

Rat u Ukrajini polako usporava. Razlog tome je dolazak Trumpa na vlast i njegova težnja da pregovori Ukrajine i Rusije što prije krenu, ali i rusko pregrupiranje prije konačnog napada na Pokrovsk koji je važno cestovno i željezničko čvorište u Donbasu.

Također, polako slabi financijska i materijalna podrška Ukrajini. Pogotovo od iscrpljene Europske unije koja je praktički dala sve što je mogla. Naravno, nedostaje samo još ljudski faktor u toj pomoći, ali svi se nadamo da do te faze neće doći.

Hrvatska reizborom Milanovića bar za sada neće slati svoje vojnike da se bore za interese NATO pakta po ravnicama Ukrajine, ako do toga uopće dođe.

Postavlja se pitanje što Hrvatska može ponuditi? Koliko se zna HV ima oko 14.200 pripadnika od toga otpada oko 1.700 civilnih službenika.

Hrvatska vojska ima sva tri roda.

• Kopnenu vojsku.
• Ratno zrakoplovstvo.
• Ratnu mornaricu.

NATO paktu je najzanimljiviji onaj prvi dio, a to je kopnena komponenta tj. hrvatsko pješaštvo.

Hrvatska kopnena vojska je najmasovniji dio Hrvatske vojske i broji oko 7.000 pripadnika kroz raznorazni ustroj. Najznačajniji dio ide na dvije, moglo bi se reći „najsnažnije borbene formacije“. To su Gardijska oklopno mehanizirana brigada i Gardijska mehanizirana brigada. Obje formacije su moderne. Dobro ustrojene, dobro opremljene i dobro obučene.

Tu zapravo leži NATO interes.

Ako ikada dođe do toga (a vjerojatno neće) dio od ove dvije borbene brigade ili čak i cijela ići će pod okrilje NATO pakta u borbu protiv Rusije. Međutim obzirom na ono u kojem smjeru trenutno stvari idu taj scenarij nećemo gledati.

Pitanje nuklearnog rata

Nuklearni rat bi se najlogičnije, ako se ikada dogodi, trebao dogoditi na području pod ukrajinskom vlašću, a napadom Rusije na vitalne ukrajinske ciljeve taktičkim nuklearnim oružjem (raketnim sustavima) i to samo ukoliko Rusija bude ugrožena i bude prisiljena na uzvrat.

Zašto na uzvrat? Pa zbog toga što ukrajinski inženjeri već od početka 2023. užurbano rade na proizvodnji tzv. „prljave bombe“.

Što su to taktičko nuklearno oružje i prljava bomba?

Taktičko nuklearno oružje je ograničene jačine namijenjeno uporabi na manjem području, najčešće bojnom polju. Suprotnost je strateškom nuklearnom oružju koje se koristi za uništavanje velikih površina. Taktičko nuklearno oružje se može ispaljivati kao raketa (zemaljski, brodski, podmornički lanseri ispaljeni kao raketa iz zraka), kao artiljerijsko zrno te bacati iz aviona kao klasična bomba.

Prljava bomba je isključivo radiološko oružje koje kombinira radioaktivni materijal s konvencionalnim eksplozivima. Svrha „prljave bombe“ je kontaminacija područja radioaktivnim materijalom, služeći prvenstveno kao nečista, otrovna, opasna barijera za zabranu pristupa određenom području i civilima. Sistem prljave bombe nema veze sa sistemom rada nuklearnog oružja jer eksplozija prljave bombe raspršuje radioaktivni materijal unutar nekoliko stotina metara od mjesta eksplozije. Tako se kontaminira područje radioaktivnim česticama čime se sije strah među civilima kao i kontaminacija velikog područja zemljišta čime taj prostor postaje vrlo opasan za život.

Korištenje ovih oružja vjerojatno ne bi aktivirao nuklearne kontraudare ostalih zemalja u sukobu jer bi takvo masovno korištenje strateških nuklearnih projektila izazvao vjerovatno kraj svijeta kakav poznajemo.

Očito je da bi se takvi strateški udari događali praktički po cijelom europskom kontinentu pa se s pravom pitamo hoće li se to dogoditi? Siguran sam da neće. Međutim u nekim malim postotcima mogućnost uporabe taktičkog nuklearnog oružja kao prljave bombe su mogući.

Hrvatska i nuklearni rat

Kako stoji Hrvatska u slučaju dolaska radioaktivnog oblaka do naših prostora, ili ne daj Bože nuklearnog udara (koji je malo vjerojatan)? Paaa… Hrvatska stoji prilično loše.

Atomska skloništa u Hrvatskoj skoro da ne postoje. Postoje doduše na papiru (kao i većina zakona) ali ona su nepovratno devastirana (uništene instalacije struje i vode, sanitarni čvorovi, filteri i sl.). Ona skloništa koja su donekle uporabljiva nalaze se u zakupu pravnih osoba (tvrtki, udruga…).

Da su kojim slučajem sva ispravna, ona nisu dostatna za hrvatsko stanovništvo. Prema popisu iz 2023. godine, Hrvatska ima 2.040 skloništa za građane, s kapacitetom za 367.965 osoba, što je 9.5 % od ukupnog broja stanovnika prema popisu stanovništva iz 2021. godine.

Skloništa se nalaze u 100 gradova i općina. 2.007 ih je u 77 gradova, a 33 skloništa su na području 23 općine. Hrvatska vojska kao i država nema razvijenu i masovnu ABKO (atomsko biološko kemijsku obranu). Hrvatska ovisi o uvozu zaštitne opreme (maske, zaštitna odijela i ostalo), a i godinama se nije ulagalo u taj rod vojske koja se je uglavnom oslanjala na ostavštinu bivše JNA u tom segmentu.

Hrvatski narod, pogotovo novije poslijeratne generacije, nemaju ni osnovno znanje što napraviti u slučaju nuklearnog rata. Tako da bi nuklearni sukob na našem području bio poguban za veliku većinu stanovništva.

Ukoliko bi određeni postotak ljudi i preživio, zemlja, rijeke, vode… bile bi kontaminirane te bi život bio vrlo težak, odnosno gotovo pa nemoguć.

Ono što nas drži u „nadi“ je to što je većina EU zemalja u istoj situaciji kao i mi pa se duboko nadam da nećemo doći u takva iskušenja, odnosno izazove. Vrlo velika vjerojatnost je da će do kraja ove godine rat u Ukrajini primaknuti kraju. Najvjerojatnije za nekim pregovaračkim stolom uz puno teških riječi i prijetnji, ali Rusija će ostvariti skoro sve svoje zadane ciljeve.

Rusija će zauzeti zadane pokrajine Donbas, Lugansk i dio Hersonske oblasti do Dnjepra. Morat će odustati od zauzimanja kompletne Zaporoške oblasti. Rusija će vratiti od ukrajinske strane, trenutno zauzeti dio Kurske oblasti. Ukrajina će morati na to pristati i pomiriti se s time da će se sve te zauzete teritorije biti priznate od strane UN kao punopravni dio Ruske federacije.

Ukrajina će morati dobiti garancije od Rusije da Rusija odustaje od daljnjeg zaposjedanja ukrajinskog teritorija. Bit će uspostavljena neka vrsta granice ili demarkacijske linije pod nadzorom cjelokupne međunarodne zajednice.

Tu je i neki oblik garancije Amerike kao krovne zemlje NATO pakta, da Ukrajina u nekoj budućnosti neće ući u NATO pakt.

Isto tako Rusija će morati dobiti garanciju da vojske NATO pakta neće biti raspoređene u Ukrajini kao i kontrolu o stanju ukrajinske vojske od strane Amerike i Rusije tj. poštivanje dogovorenih brojki u stanju ljudstva, oklopa, zrakoplovstva, artiljerije itd.

U ovoj godini očekujem ovakav rasplet događaja, bez nekih turbulentnih događanja, a sve u vidu mirnih ali vrlo teških i mučnih pregovora o završetku rata u Ukrajini. O trenutnom stanju na bojištu kao i o taktičkim rasporedima snaga ću se posvetiti u sljedećem osvrtu.