by Piše: J. Marinac
Od promjene vlasti u Americi (službeno će biti u siječnju 2025. godine) i završetka izbora, Bidenova administracija je doslovno ubacila u petu brzinu. Svim silama i svim preostalim pravnim aktima žele izvući što više novca iz državne blagajne i poslati ga Zelenskom i ekipi u Ukrajinu. Također Zelenski, iako mu je mandat istekao u svibnju ove godine, pojačava tempo i organizira sastanke širom Europe i svijeta te moli i preklinje za što više “donacija” u oružju i novcu.
Zašto? Zbog čega i američka i ukrajinska vlada žestokim ritmom mobiliziraju sve snage da bi se Ukrajina, koja je definitivno na izdisaju ojačala iako je sada i laiku jasno da Zapad samo može sanjati o vojnom porazu Rusije?
Odgovor može biti unutar nekoliko razloga. Prvi i najlogičniji je da Trumpova administracija sigurno neće ulagati ni toliko resursa, ni snaga da pomogne Ukrajini. Drugi razlog je kompleksniji, a može se gledati s čiste ekonomske strane. A to je da Ukrajinski istok (koji je pod Rusijom – Donbaska, Luganjska, Hersonska, Zaporoška oblast) leži na trilijunima dolara ruda i minerala.
To je javno izjavio američki senator Lindsey Graham koji je prije nekih mjesec dana bio u posjetu Kijevu. U jednom “prisnom razgovoru” sa Zelenskim je rekao:
“Zapad mora nastaviti slati oružje u Ukrajinu, jer oni sjede na bilijunima dolara vrijednih minerala koji bi mogli biti dobri za naše (američko) gospodarstvo”.
– Ova izjava pokazuje jedan od glavnih razloga zašto Zapad na čelu s Amerikom toliko ulaže u Ukrajinu.
Sad kad znamo tu istinu postavlja se pitanje; što je s ukrajinskom zemljom koja je praktički od granica ovih oblasti do rijeke Dnjepar prava blagorodna zemlja koja je niz desetljeća bila doslovce žitnica bivšeg Sovjetskog Saveza?
Ta zemlja je sigurno u rukama najvećeg investicijskog zemaljskog diva američkog BlackRocka. To nije nagađanje, to je surova istina i stvarnost. Naime, krajem 2022. godine Zelenski i suradnici susreli su se i dogovorili s Larry Fink-om izvršnim direktorom BlackRocka, da će američki investicijski div preuzeti kontrolu nad Ukrajinskim fondom za oporavak i “pomoći” u poslijeratnoj obnovi zemlje. Da bi bilo jasnije, BlackRock koji ima i upravlja imovinom vrijednosti 10 bilijuna dolara nije humanitarna organizacija, već najveći upravitelj imovinom na svijetu i multinacionalna kompanija čiji je glavni (i jedini) cilj profit. Što znači da će “pomažući” Ukrajini, zapravo profitirati.
BlackRock je također najveći pojedinačni dioničar u vodećim kompanijama za proizvodnju oružja, uključujući Lockheed Martin, Boeing, Raytheon, Northrop Grumman i General Dynamics, koje ubiru ogromne profite od sukoba u Ukrajini. Naravno kad se sagleda malo šire, Europa je razoružana (oružje Europe je poslano Ukrajini) i onda nije teško pogoditi da ta ista Europa (europske zemlje) mora dati 2% BDP-a za članstvo u NATO-u tj. za naoružanje. Naravno, EU zemlje kupuju američko naoružanje manje više proizvođača koji su pod okriljem BlackRocka (Hrvatska; Himars mobilni raketni bacač). Tu prednjači Poljska koja je od Amerike naručila u zadnjih ni dvije godine oko 30 milijardi dolara naoružanja (!!!).
No, da se vratimo Ukrajini…
Dakle jasno je da Američka vlada cilja i ne pušta Ukrajinska rudna bogatstva, a američki div BlackRock cilja i ne pušta zemlju za koju je već dogovorio obnovu (odgovara im da je razaranje što veće i da rat traje što duže). Tako da je drugi razlog ujedno i razlog zašto rat toliko traje i zašto se toliko Ukrajina naoružava i ujedno i razara od strane i Ukrajine i Rusije.
Treći razlog zapadnjačkog bjesomučnog juriša u oživljavanje ukrajinske vojske je sam NATO. Ulaskom Ukrajine u NATO pakt Amerikanci bi doslovce zabili nož u “meki trbuh Rusije”. Moskva bi se našla na dometu američkih balističkih projektila srednjeg dometa kojih Amerikanci imaju na tisuće u najmanje 10-tak varijanti. To Moskva sebi neće i ne može dopustiti isto kao što Amerikanci nisu dopustili Kubi početkom 60-tih godina prošlog stoljeća, kada su Rusi htjeli donijeti svoje projektile na Kubu čime bi Florida i taj, nazovimo ga jugoistočni dio Amerike, bio sigurnosno ugrožen.
Postoji i četvrti razlog koji je bar po meni najbitniji, a to je istrebljenje naroda zbog otvaranja tj. dobivanja golemog nenaseljenog prostora. U ove dvije godine je po neslužbenim podacima, a kad se zbroje izvješća jedne i druge strane na obje strane što poginulo, što ranjeno negdje oko 700.000 ljudi. Znači otprilike 700.000 mladih ljudi je ili ranjeno ili nestalo ili poginulo. Većinom mlađih muškaraca.
Ukrajina koja je po nekim podacima nešto prije početka rata imala 40 milijuna ljudi, sada po procjenama ima negdje oko 23 milijuna. Narod se skoro prepolovio na zemlji koja je po površini velika otprilike kao Njemačka i Poljska zajedno. Ukrajina sada, kako smo rekli ima negdje oko 23 milijuna (ranije 40 milijuna), a Nijemaca i Poljaka ima zajedno oko 120 milijuna. Znači na istoj površini u slučaju Njemačke i Poljske stanuje 120 milijuna, a u Ukrajini 23 milijuna. Skoro 100 milijuna ljudi nedostaje da bi nastanilo Ukrajinu.
Odmah mi se javljaju kojekakve “teorije” i bljeskovi induciranog priljeva migranata u Europsku uniju u zadnjih 10 godina. Europa stari i izumire, Ukrajina se istrebljuje, a s druge strane EU prima građane tzv. “ekonomske migrante” mahom mlade muškarce pod svoje krilo.
Logično je da se nameću pitanja:
- Jesmo li svjedoci zamjene stanovništva potaknutog od strane Amerike, obzirom da ti ljudi ne hrle u Ameriku?
- Prazni li se Ukrajina kako bi se u nekom budućem periodu nastanila ljudima koji će ujedno biti i vojnici na granici Zapada i Rusije?
- Stvara li se nova vojna krajina u Europi, kao što se stvarala kod nas u srednjem vijeku kada se zemlja davala bjeguncima pred Turcima, a zauzvrat ti isti su je bili obavezni braniti?
Odgovore na sva ova pitanja će vrijeme dati. Mi možemo samo nijemo stajati i gledati kako se događa nešto što nije dobro i normalno.
Zašto nijemo gledati – pa zato jer domicilne europske narode nitko ništa ne pita. Sve im se donosi servirano i orkestrirano pred i u njihove parlamente gdje sjede ljudi koji su poslani da sprovedu sve te zamisli u djela.
Još ćemo neko vrijeme gledati silne priljeve novca i oružja u Ukrajinu. Gledat ćemo krv i suze s obje strane jer administracija američkog predsjednika na odlasku (Bidena) sve radi da rat traje i potraje. Da se ne bi pomislilo kako navijam za jednu, a protiv sam druge strane – nisu ni Rusi cvijeće. Oni također primaju donacije (koje plaćaju plinom i naftom) u oružju od strane Sjeverne Koreje, Kine i Irana, no svakako Ukrajina trenutno aktivno gubi teritorij (samo u studenom Ukrajina je izgubila oko 900 km2). Svakodnevno sve više i više od kada su Rusi zauzeli strateški važan grad, tvrđavu Ugledar. Ne gubi samo Ukrajina. Političku i ekonomsku bitku gubi Europa koja trenutno financijski, ali i vojno jako slabo stoji. Tako da… rat iscrpljivanja će se nastaviti, a ratom uništenu Ukrajinu i financijski – vojno bačenu na koljena Europu, čeka još jedan val migranata iz Sirije i s Bliskog istoka u narednom periodu.
Kako i na koji način odgovoriti na sve te izazove, i je li Hrvatska spremna na to – vidjet ćemo i obraditi u narednom periodu.