kopitom u glavu

Izborno kopito: Upoznajte svoje kandidate

Završena je prva faza Operacije Cirkus: sluđivanje. Na redu je izborna kampanja. Producenti zadovoljno tapšaju domaće režisere po pametnim glavicama. Majstori opsjene i kraljevi laži imaju dobitni scenarij za Hrvatsku. Oskari im neće izmaći. Predstava je već sada tako dobra da se bojim otići na wc da ne bih propustio novu prijelomnu vijest. Baš su se potrudili ove godine. Tko god da je radio psihološki profil hrvatskog naroda napravio je izvrstan posao. Alal mu vera. Daj lijevim rahitičarima vjeru u pobjedu, desnim svađalicama mesiju, naivcima nadu, redikulima prostora… daj raji spektakl…

A sve je bilo drugačije prije mjesec dana. Tiho, mirno i izvjesno. Na kordonom specijalaca zablokiranom Markovom trgu cvrkut ptica se izmijenjivao s valcerom. Prekrasne šarene duge su se nadvijale nad budućnosti HDZ-a i AP-a. Premijer je samozadovoljno hodao po laticama raznobojnog cvijeća praćen bajnim vilama i rozim jednorozima. I kamarilom oportunističkih beskičmenjaka u skupim tamnim odjelima. Sve je išlo kao po loju: potpomognut europskim fondovima izgradio se Pelješki most i kilometri cesta i pruga (kao da nitko osim AP-a to ne bi znao napraviti), ušlo se u Schengen (i otvorio ulaz stotinama tisuća migranata), uveo se Euro (odbacila kuna i prigrlila inflacija), javna nabava i pravosuđe funkcioniraju prema planu (naš novac se izljeva u potocima), europski fondovi i inflacija napunile blagajnu, korupcija cvijeta, ali ostaje dovoljno novca da se podijeli ciljanim glasačkim skupinama… business as usual… “ne može nam ni’ko ništa jači smo od sudbine”, trešti iz zvučnika blindiranog BMW-a…

Premijerov duh lebdio je nad državnim institucijama: on bira vrijeme izbora, on bira liste, on ima moćne međunarodne kontakte, on kontrolira pare, on ima moć, PR agencije su spremne, frakcijaši u stranci su se prema već uigranom scenariju sami od sebe primirili i poslušno kao psići dahću kraj nogavice premijera u očekivanju visokog mjesta na listi. I vidje premijer da je dobro.

Oke, malo mu je bilo čudno što se Zoki pravio toša kad su ga neki novinari upitali ima li namjeru biti premijer i što je Radić onako ovlaš spomenuo da je AP politički mrtvac. Odakle to sad njima, možda se zapitao, ali što komarci mogu slonu?

Globalni trend estradizacije izbora je doveo do toga da je bitnija prezentacija, a ne istina i plodovi rada. Mislim, nije da smo zbog estradizacije izbora puno izgubili. Niti nas previše zanimaju lažna obećanja iz programa stranaka niti ih itko od njih ima namjeru ispuniti. Još donedavno se činilo da estradizacija izbora pogoduje stranci na vlasti koja je ionako stalno na TV-u, a i puna je para pa si može priuštiti dobar PR. Od govneta napraviti dijamant. Od panja ministra. Od anemičnog dezertera supermena. Po plodovima ćete ih poznati, rekao je jednom netko. Mogu Plenki i njegova vojska bezličnih oportunista u skupim odjelima drljati i brljati o uspjesima i postignućima, ali je nedvojbena činjenica da je za njegove vladavine od njega i njegovih pobjeglo skoro pola milijuna Hrvata i da korupcija pojede 10 milijardi eura (24 pelješka mosta) godišnje. Korupcija se definira kao korištenje javne dužnosti radi osobnoga probitka. Javni dužnosnici su pretežno HDZ-ovci… 2+2=4

Činilo se da će ova lažna utopija trajati sve dok većinski filipinsko-nepalski kandidat ne preuzme vlast. No, izgleda da su nam tajanstveni gremiji namijenili nešto drugo. Prije dva tjedna došao je cirkus u naš mali grad. Zatresla se hegemonija. Prvo je žongler Zoki bacačem plamena zapalio šator, silovao suce Ustavnog suda i popišao se po državnim institucijama kako bi iz mrtvih digao ljevicu, a sada je netko iz šešira kraljeva opsjene izvukao Uskršnjeg bijelog zeku za desničare, koji tek pomalo počinju kužiti da je to sada borba između suverenizma i globalizma. Između doma i pogroma. Radić nema karizmu, a baš jako želi na vlast. On i/ili netko iza njega. Pa je pokušao sa Škorom, pa s Penavom, ali ni jedan od njih nije ovan-predvodnik. Kad već s njim neće Most i Karolina našao je jednog kojih hoće.

Jednog koji zna sve i koji želi i može biti sve: i predsjednik i premijer i ministar pravosuđa i vođa izviđača i predsjednik kućnog savjeta…

Samo za vas suvereniste… pppfff… hihihi… ta-daaam… direktno iz Brisela… bez dlake na jeziku i glavi… čuvar stada… rastjerivač vukova… utjerivač pravde… Mislav El Duče Kooo-lakušić!!! Kakav gard, kakva poza. To je to. On je taj. Od sad će sve biti bolje u našem malom preduzeću. On će sve rješiti umjesto tebe, tebe i tebe. Ti mu samo daj glas i odi na kavu. Dok se vratiš on će goloruk pohapsiti 3.000 lopova, potezom čarobnog štapića reformirati pravosuđe i stvoriti raj na zemlji kakav Hrvati zaslužuju. Za pravdu i istinu će se borit do zadnje kapi krvi, a možda čak i do izbora za EU parlament. 

Kontrapunkt njegovog moćnog hipnotičkog basa i meketanja jarčića Sinčića, dok se vječni Lovrinović šulja oko njih, samo pojačava dojam o nadnaravnoj veličini koja se udostojila spustiti među običan puk. Suverenističko i aktivističko stado se uskomešalo. Ovčice padaju u nesvijest od uzbuđenja… ispuštaju brabonjke pod sebe… alfa ovan će sve nas ovce okupiti u jedno stado i povesti u bolju budućnost…

…ili klaonicu, a sebe u Brisel. Nije me uvjerio. Eno na, sad iz mene izbija skepsa, neki će reći zavist. No, to je zato što ovaj bivši sudac ispod gordog garda ponekad ne može sakriti gađenje što se iz meke briselske foteljice, europskih odbora i hoh nobl politike mora spustiti u predizbornu kaljužu i imat posla s običnim Hrvatima. S obzirom da MK shvaća da je to nužna postaja na putu povratka u Brisel, isti je začepio nos, našao sebi duhovno slične oportuniste, i kisele face zaronio u kanalizaciju. Sad kuži da neće nikada biti premijer, iako su mu to vlažni snovi, ali Brisel mu se smiješi. Šta ćeš, politika je takav posao, izdržat će ovo mučenje par mjeseci pa opet pet godina ladovine u raju.

Osim globalističkih mastermajnda ima kod nas i naturščika sa režiserskim sklonostima. Naša Ava Nacionale Karabatić, tko bi rekao, kao fulala nešto oko potpisa. Nije to Pernar djetinjasto izrežirao, nego je ona izašla iz DIP-a sva u suzama, razmrljane šminke i polomljene potpetice kad ju je tamo na široka maljava pleća primio princ Pernar, saslušao, duboko se zamislio i, kao mudar vladar, izbacio neku sporednu babu s liste, spustio svoju mamu sa drugog na treće mjesto i džentlmenski nježno prizemljio princezu Avu na prijestolje od baldahina. Odnosno drugo mjesto X. izborne jedinice. Uzbuđen sam. Upravo sam prdnuo. To znači da za Avu mogu glasat Splićani, a oni vole takve osebujne osobe. S obzirom da postoji i mogućnost davanja tog jednog malog preferencijalnog glasa pojedinačnoj osobi možda ova klaunska solidarnost ovaj puta dovede Avu u Sabor umjesto Brus Lija ili Čak Norisa.

Ponesen ovim događanjima bacio sam pogled na izborne liste. Odmah su mi u oči upali Ričard nezavisni i Pernar i ekipa. Neka ih, kad već ljudi koji se smatraju ozbiljnima nemaju snage ni ideje promijeniti paradigmu. Neće oni na vlast niti to itko pa ni oni sam žele, ali će sigurno dodatno zasolit cijelu priču, a možda i uđu u Sabor ako narod, a posebno mlađi dio populacije, iz zafrkancije odluči do kraja obezvrijediti tu instituciju. Ako je to uopće moguće nakon Zekanovićevog: nos ti posran.

Volio bih da Karolina uđe u Sabor i nadam se da zna što radi, jer ne razumijem da kraj toliko dobrih ljudi iza nje iz njene stranke znamo samo nju. Ja jesam magarac, ali znam da ne možeš sam na hijene.

O MOSTU ne pišem jer ih nisam primijetio ovih dana.

 

Može mi netko zamjeriti što pasem samo po desnim pašnjacima. Slabo lutam po tim lijevim pašnjacima, jer tamo ne vidim ništa što bi me moglo nahraniti. Ona hrabra ekipa koja misli da može, a ne može i ne zna, forsira meni neprihvatljive misli: rodna ideologija, zelena agenda i prijevara zvana klimatske promjene. Od njih je samo AP lijeviji, jer mora zbog svojih briselskih i wef-ovih šefova provesti sve točke transhumanističke agende u Hrvatskoj.

U sjeni svih ovih ovakvih i onakvih što se guraju u medije i na prva mjesta izbornih  lista ostaju ljudi koji doista nešto rade i koji imaju stav, iskustvo i znanje, ime i prezime, ali nemaju medijsku prepoznatljivost. Zato mislim da nije rješenje ignorirati ovaj cirkus, nego upravo obratno, upoznati kandidate u svojoj izbornoj jedinici i iskoristiti džoker: Preferencijalni glas.

O tome zašto i kako više u idućem Kopitu.

#kopitomUglavu