Piše nam mama djece od 8 i 12 godina.
“Prvo je došao link na crtić da se djeci doma prikaže. U crtiću je djeci prezentirano na zabavan i duhovit način kako je to testiranje jednostavno i lako kao kopanje nosa. Van prostorija škole su edukatori htjeli prikazati video izvođenje testa djeci i tako djecu naučiti kako da to rade.
Testiranje se provodi KUĆI, pogađte-JEDNOM TJEDNO!
Zatim je to “kući” preselilo u školu, a “jednom tjedno” se pretvorilo u OBAVEZNIH TRI PUTA TJEDNO! Djeca sama obavljaju uzimanje brisa.
Djeca od 6 godina starosti pa naviše SAMI UZIMAJU NAZALNI BRIS!
Moji su svega svjesni, ne testiraju se i vidim da utječu i na druge. No, tek sad se napokon počelo događati da se poneko dijete više ne testira (nakon 1 g testiranja 3x tjedno u školi, ne doma).
Nisu to velike brojke, ali dođu iz škole: “E mama, on se više ne testira”. Tražila sam da moja djeca nisu za vrijeme testiranja uopće u razredu jer su to potresne situacije kojima su prisustvovali i kući bi se vraćali vidno u stresu zbog razrednih kolega. Sada sjede u hodniku, prelistaju strip dok to samo-mučenje traje. To su traume za gledati: djeca plaču, cvile, vrište, suze…ali testiraju se.
Ne želim da moji gledaju taj mazohizam. I ne znam što je u onoj tekućini koja se ukapava na testnu pločicu, ali koliko sam naučila na kemiji u školi: kemikalije se ne udišu! I ne bacaju u koš za otpatke!!
Ujedno da napomenem, većina te djece je u međuvremenu i dvostruko cijepljena ali testiranje ide i dalje.
Ako je jedno dijete (koje je već i cijepljeno) pozitivno na testu- cijeli razred se treba testirati SVAKI DAN!
Cijelo vrijeme se odgovornost prebacuje na roditelja, nije odgovornost na Ministarstvu ni obrazovanja ni zdravlja.
Kad pošaljete upit o odgovornosti na ministarstvo obrazovanja, oni kažu da je za odgovore zaduženo ministarstvo zdravstva.
Ministarstvo zdravstva kaže da je ministarstvo obrazovanja. Zapravo cijelo vrijeme igraju ping-pong s roditeljima i djecom.
Odgovornost NE PRIHVAĆAJU.
Za sve im treba pristanak roditelja s čime RODITELJ preuzima odgovornost!!
Ne možeš poslije reći: vi ste im to napravili! Vi ste krivi za ozljedu, psihičku traumu -štogod!
Ne, sva ODGOVORNOST je na obitelji i roditelju. Isto kao i za cjepiva. “