Tina Perić – razmišlja i piše
Vidimo što se zbiva diljem svijeta posljednjih dana, vjerujem da mnogima ti prizori bude nadu. Scene su to koje pokazuju da ljudi reagiraju na nepravdu i tako treba biti.
Mnogi pak kod nas šire defetizam po mrežama prozivajući vlastiti narod za apatiju i nedjelovanje.
U redu, djelomično se slažem, ali ne zaboravi hrvatski narode da je Dalmacija najneprocjepljenija regija u Hrvatskoj, a Hrvatska jedna od najneprocjepljenijih zemalja u svijetu! Naravno, uvijek bismo htjeli više, više akcije, više usmjerenih djelovanja i to je legitimno za očekivati, međutim budimo realni. Još uvijek je mali broj ljudi koji su do temelja svjesni svega što se odvija i kamo ovakvo djelovanje svjetskih vlada vodi, no ipak uspijevamo biti vodeći u kolektivnom otporu agendi koja se nameće.
Pojedinačni otpor, iako se od njega zbraja skupni, još nije na čvrstim temeljima. Ljudi se traže u drugima, traže podršku za nepristajanje i to je sasvim u redu za jednu prelaznu fazu, međutim ne smijemo ostati u toj fazi, moramo u sebi naći snagu za ići dalje. Nitko nas neće spasiti doli mi sami sebe!
Svatko će na kraju stajati sam sa svojim DA ili NE.
Hrvatska je u posljednjih nekoliko godina iznjedrila divne ljude koji žrtvuju svoje vrijeme, obitelj i druge resurse da bi ukazivali na ono što se u Hrvatskoj i svijetu događa i kakva nam je sudbina namijenjena. Ti ljudi svjesni su stigme koju takva “misija” nosi, no ljubav za čovječanstvo i osjećaj za pravdu jači su i uvjeravam vas, ne rade to za nikakvu osobnu korist!
Pa ipak, na kraju se sve svodi na količinu tvoje hrabrosti da ti sam budeš krojač svog života.
Sve ovo pišem da bih vam ukazala na neizbježnu činjenicu da nitko nema odgovornost za vas doli vi sami. Ne tražite vođe prema vanjskom jer to nikuda ne vodi, već od svega i svih uzmite onoliko koliko je potrebno da bi rasli i sami sebi postali vođa. Nitko umjesto vas neće ne otići na cijepljenje, nitko umjesto vas neće zaštititi vaše dijete, nitko umjesto vas neće gledati kroz vaše oči. Vrijeme je hrabih, krenite tim putem. Nije lako, ali nije ni nemoguće. Korak po korak, vježbajte se, rastite.
Na kraju, jednako bitno, budite svjetlo i podrška drugima. Umjesto da gubite vrijeme na kritiziranje kako “nikad ništa od nas” žrtvujte sebe i svoje vrijeme kako bi ljudima približili istinu i budite ustrajni u tome. Svatko na svoj način, kamen po kamen.
Nema odustajanja jer se buđenje ne odvija tempom kojim smo mi zamislili. Svatko ima svoje vrijeme, potrebni smo strpljivosti, a ponajviše ljubavi u odnosu prema drugima.
Reći će neki da lako je meni palamudit. A kako znate da mi je lako?! Hodate u mojim cipelama? Nosim ružičaste naočale, idealist sam, utopist? Ne! Samo vježbam svoju strpljivost i očekivanja, a ono što me gura naprijed je čvrsta vjera u nepokorenost ovog malog hrabrog naroda, u veliki skup hrabrih pojedinaca koji čvrsto stoje na braniku slobode i čovjekovog dostojanstva. Ne potcjenjujte nas tako olako jer tako smo unaprijed izgubili, radije odaberimo drugačiji stav, on će nas odvesti putem kojim želimo ići.
Na žalost, mnogi će otpasti i nikada neće shvatiti istinu prirode stvari, ali tako mora biti, a mi se umjesto na takve skoncentrirajmo na one koji čekaju našu ruku u tami.
Počnite prvo od sebe.