Veliko buđenje 2 – Paradigma u kolapsu

Veliko buđenje 2 – Paradigma u kolapsu

Stranica : 1 2 3

Stoga pokušavaju promovirati viziju budućnosti u kojoj jednostavno nastavljaju u ‘sljedećom’ nizu industrijskih revolucija, a zapravo to nije slučaj. Tri prethodne paradigmatske revolucije u proizvodnim snagama bile su mnogo većeg opsega (robovlasnička, feudalna, kapitalistička) i dogodile su se u mnogo dužim vremenskim razdobljima. Ukratko, mi smo na rubu promjene paradigme, a ne samo inovacije koja počiva na vrhu starog poretka sa starim elitama. Mi smo na ivici, ako stanemo i učinimo ga svojim, postmodernog, postindustrijskog poretka.

To je naša četvrta industrijska revolucija. To je četvrto veliko buđenje.

S jedne strane je činjenica da sadašnje elite žele izbjeći svoju zamjenu koje dolazi s rotacijama elita, rotacijom koja povijesno proizlazi iz novih načina proizvodnje. Uspon ranosrednjovjekovne Evrope doveo je do toga da su potomci rimskih robovlasničkih elita zamijenjeni feudalnim elitama. Otprilike osam stoljeća kasnije, nakon Zakona o zatvaranju u Engleskoj u razdoblju reformacije, došlo je do ranog stvaranja industrijskih elita koje su najprije izgradile male radionice koje su u nadolazećim stoljećima postale velike tvornice. Upravo su oni zamijenili feudalne elite.

Ovom revolucionarnom promjenom u cjelokupnoj organizaciji društva došlo je do čitavog pomaka u svijesti, od srednjovjekovnog u moderno mišljenje i bitak, i ulazak svijesti razmjerne modernosti na svjetsko-povijesnu pozornicu.

Stoga su manje paradigmatične promjene u odnosu na uspon znanstvenog upravljanja početkom 20. stoljeća doveli do uspona tehnokratskih i financijskih elita koje su zamijenile industrijsku.

Ali to nije uključivalo pomak u svijesti, jer se ta promjena dogodila unutar rubrike modernosti.

Promjene epoha bile su signalizirane istinskom rotacijom elita, koja je došla s ogromnim društvenim previranjima, a bila je popraćena političkim kaosom i često velikim ratovima između klasa i nacija, koji su također bili pogubni za mnoge stare elite. Svaka rotacija elita dolazila je s revolucijom u načinu proizvodnje.

Možemo vidjeti da se ti široki povijesni razvoji oblikuju tijekom mnogo stoljeća, a ne samo desetljeća. Oni su veći od onoga što bi bilo koja svjetovna zavjera ili intriga ikad mogla objasniti. Uspon i razvoj sve složenijih društvenih odnosa dao je samome društvu svoju svojevrsnu umjetnu inteligenciju, vlastitu unutarnju logiku koja društvo tjera prema vlastitim ciljevima, potpuno odvojeno od stvarnih potreba čovječanstva.

Revolucija znanstvenog upravljanja 1920-ih i 30-ih godina, potaknuta znanostima poput sociologije, vrsti bezdušnog marksizma – predstavljala je novu mogućnost koja se sada provodi. To je bilo upravljanje implementacijom novih tehnologija uz smanjivanje svakog kaosa povezanog s rotacijom elita, izbjegavanjem bilo kakve rotacije elita uopće.

Društvo je po prvi put svjesno sebe kao entiteta koje idu prema vlastitom kraju, kao umjetne inteligencije (AI), i otuđene od čovječanstva koje je u Heideggerovoj dalekoj pred sokratskoj prošlosti bilo svrha samoj sebi i za sebe. Neka vrsta Golema. Frankensteinovo čudovište.

Po prvi put, promjene koje su povijesno rušile društva i transformirale ih, teoretski bi mogle biti upravljane samosvjesnom umjetnom inteligencijom, kao tehnokratski Levijatan, kao ‘društvo’ samo po sebi i za sebe, te uvesti revolucionarne promjene bez rotacije samog sebe.

Minimiziranjem rotacije elita, vjeruje se da se previranja koja doživljavaju elite mogu minimizirati, a troškovi se mogu u potpunosti eksternalizirati na relativno obespravljene društvene klase ispod. Elite su upotrijebile ‘magiju’ strojnog doba – tehnologiju – kako bi stvorile svojevrsnog sintetičkog boga, za koji vjeruju da im može sačuvati njihovo mjesto u jednoj vrsti hijerarhije, vječno.

pročitaj dalje >>>