Paradigma u kolapsu / izbjegavanje rotacije elita
Prelazimo li u novu fazu u nizu industrijskih revolucija unutar modernosti ili smo na silaznoj putanji postindustrijske faze u razvoju ljudske civilizacije?
To su izrazito različiti koncepti promjena koji su u tijeku i pružaju dva vrlo različita načina pristupa problemu i različita rješenja.
Ista silazna paradigma je dovela do potrebe i mogućnosti istinske četvrte industrijske revolucije utemeljene na slobodarskim konceptima četvrtog Velikog buđenja, pokušava preduhitriti krivulju kako bi je kontrolirala i obuzdala. U tu svrhu oni su prisvojili i samo ime ‘četvrta industrijska revolucija’.
Čini se da je stvarni problem s tehnologijom i nadolazećom četvrtom industrijskom revolucijom dvostruk. Postoji znanstveni pokušaj upravljanja promjenama koje donosi tehnologija, a koje su povijesno destabilizirajuće za elite. To znači da se sada, kroz sociologiju i socijalnu-psihologiju, kao i druge tehnologije društvenog inženjeringa (koristeći big tech (veliku tehnologiju) i big pharma (veliku farmaciju), nastoji namjerno usmjeriti razvoj određenih tehnologija uz kontinuiranu kontrolu naše sadašnje financijske elite. Sve to dok se krećemo prema post financijskom poretku.
To zapravo znači zaustavljanje razvoja drugih tehnologija koje s pravom vide kao destabilizirajuće za njih, sve dok se nove tehnologije prisilne kontrole ne uspiju proizvesti i primijeniti.
Zbog toga vidimo da je fokus na neuralinku i kibernetiku uključen u raspravu o četvrtoj industrijskoj revoluciji, iako to nije previše povezano.
Proces rotacije elita je ono što elite žele izbjeći. Ali nikad nije bilo uspješne revolucije u proizvodnim snagama bez rotacije elita.
Zato pokušavaju ‘umanjiti’ povijesnu perspektivu, i govoriti u terminima industrijskih revolucija u množini, zanemarujući činjenicu da je četvrta industrijska revolucija postindustrijska revolucija.
Odumiruće elite žele uokviriti stvari u kroz faze industrijske revolucije u malom razmjeru u rasponu od stotinjak godina, umjesto da gledaju na široke društveno-ekonomske transformacije tijekom vremenskog raspona od nekoliko tisuća godina.
Uokvirujući ga na ovaj ograničeni način, mogu se pokušati nametnuti kao stalna elita. Problem je, međutim, u njihovoj teoriji. Istina je da su bankarske dinastije iz 1700-ih ostale na vlasti tijekom niza ‘industrijskih revolucija’ – tri od njih prije kao što znamo – ali zapravo je zadnjih tristo godina sve bila jedinstvena ‘industrijska revolucija’, odnosno epohe moderne.