Raspada li se VELIKO PRESLAGIVANJE? (GREAT RESET) 2.dio
Većina ljudi manje vjeruje svojim elitama!
WEF se naizgled čini kao neovisni kritičar grabežljive globalističke oligarhije, a zapravo je angažiran od iste, ne bi li se prikazali kako ‘shvaćaju’ što javnost misli i osjeća.
To je namijenjeno potkopavanju “umornih”, “zastarjelih” i “sporo mijenjajućih” institucija.
Tehnokrati žele pokazati da jednostavnom analizom podataka korisnika interneta – njihovih nada, snova, sklonosti, političkih pogleda i pristranosti – mogu doći do rješenja odozgo prema dolje utjecanjem na podatke.
Zatim mogu koristiti zakone o izvanrednom stanju kako bi ta rješenja uvela u zakon ili u praksu. Toliko se stvarnog života odvija u privatnoj sferi, da je jednostavan dosluh i dogovor između korporativnih šefova o policiji već dovoljan da zauzme mjesto vlade i zakona. Izbori su glomazna stvar prošlosti i – smatraju oni – moraju ih se riješiti.
Menadžerska klasa, pokazuje vladajućoj klasi da su, budući da jako dobro razumiju ‘narod’, sposobni upotrijebiti čitav niz društvenih znanosti kako bi postigli željeni rezultat koji su više puta obećavali i prodavali.
Na forumu WEF-a 11. studenog 2021. u Dubaiju, “The Great Narrative Meeting”, održanom u suradnji između vlade UAE i Svjetskog ekonomskog foruma, koji je usklađen s najavom nove knjige Schwab-a i Malleret-a, „The Great Narrative“, (objavljena 28 prosinca 2021.), Ngaire Woods, profesorica globalnog ekonomskog upravljanja na Sveučilištu Oxford, otkriva da globalne elite sada imaju više povjerenja jedna u drugu nego ikad prije, ali da su ljudi kojima vladaju – narodi/nacije – imaju daleko manje povjerenja u vlastite vladare.
Woods je dalje rekla da je jedna od prepreka mjerama protiv Covida i klimatskim mjerama u nadolazećim godinama to što “većina ljudi manje vjeruje svojoj eliti“.
“U Davosu ankete su nam prije nekoliko godina pokazale dobru vijest da ELITE DILJEM SVIJETA SVE VIŠE VJERUJU JEDNA DRUGOJ,” … “Da bismo se mogli udružiti i zajedno dizajnirati i raditi lijepe stvari.
“Loša vijest je : DA JE U SVAKOJ POJEDINOJ ZEMLJI U KOJOJ SU PROVEDENA ISPITIVANJA VEĆINA LJUDI MANJE VJERUJE SVOJOJ ELITI. Dakle, možemo voditi, ali ako ljudi ne prate, nećemo doći tamo gdje želimo.”
Novo izdanje WEF-a, The Great Narrative, s fiksacijom na lažne vijesti, jednako je priznanje krivnje koliko i priznanje neuspjeha.
Sama brzina, veličina i opseg iskorištavanja Covida-19 kako bi se poduprla policijska država u zapadnim demokracijama bila je demoralizirajuća psihološka operacija, čin političkog ratovanja ne nacije protiv nacije, već elita protiv stanovništva.
Ovo je bio blitzkrieg informacijskog rata. Ali bez odlučne vernichtungsschlacht (bitke za uništenje), samo su napustili vlastitu liniju napada prožetu rupama i problemima s logistikom. Ništa ne može sakriti istinski nedostatak stvarne pripremljenosti bez obzira na dojam samopouzdanja. Naravno, i njihova sposobnost da uspiju i njihov narativ činili su se dovoljno uvjerljivima kada su krenuli u napad.
E sad, te rupe i problemi s opskrbom nazivaju se “lažnim vijestima”, a to je primarni fokus „The Great Narrative“ i bit je svih pitanja o kojima se govori u uvodu (str. 12-19).
Ostatak svijeta koji razmišlja odmah shvaća što to znači: WEF poziva na daljnju cenzuru i represiju bilo kakvih alternativnih narativa.Pa ipak, užurbani tempo Covid-19 koji je uveo Veliki reset, i način na koji ga je značajan dio stanovništva uspio razotkriti, odbaciti i organizirati se s određenim uspjesima protiv njega, također postavlja pitanja.
- Je li se žurilo sa Velikim reset-om?
- Koji su događaji natjerali elite da se to dogodi sada, a ne kasnije?
- Koji su uvjeti trebali bili zreliji i zašto se ti uvjeti nisu unaprijed podupirali?
Proučavajući uviđamo da je Veliko resetiranje pokrenuto na lošim temeljima, a to otkrivamo kroz slabosti samog plana. Čini se da to ostavlja velik prostor za mogućnost, te da postoji značajan rascjep unutar plutokracije (oblik vladavine u državi, u kojoj je pravilo da imovina ili povećano materijalno bogatstvo legitimira vlast). To se može razumjeti gledajući moguće buduće ishode kroz ravnotežu klasne dinamike: milijarderi su i sami raslojeni.
Ovo raslojavanje i sukob među elitama ključni su za razumijevanje sadašnje ravnoteže snaga.
Bez obzira na političku orijentaciju, dominantna pogreška među građanima-aktivistima koji se suprotstavljaju resetizmu jest pribjegavanje izrugivanju ljevičarstva kada objašnjavaju elite i njihove postupke.
Greška je također smatrati da postoji klasna solidarnost među vladajućima. Ovu pogrešku je lako napraviti iz više razloga, a ponajviše zato što vladajuća klasa doista stoji iza mnogih, ako ne i većine, shema preraspodjele prema gore od kojih oni imaju koristi. Ali ti potezi nastoje prikriti ili iskriviti stvarnu podjelu koja postoji među njima.
Postoje znakovi da njihov gambit posustaje i taj razvoj događaja je bio predviđen u našem prethodnom radu na temu Globalistička dilema: Kako provesti 4. industrijsku revoluciju bez gubitka moći?
Uglavnom, njihovi su planovi bili pretjerano objavljeni, iz razloga koji su vjerojatno bili neizbježni s obzirom na broj vlada, nevladinih organizacija i organizacija potrebnih da ih provedu. Unatoč korištenju eufemizama i jezika ljudskih prava i gospodarskog razvoja, dijelovi zainteresirane javnosti, uključujući niže elite, mogli vidjeti što se zapravo događa.
Ukratko, tolerancija javnosti bila je pogrešno shvaćena i zbog toga je sposobnost javnosti da provede protuofenzivu vjerojatno bila podcijenjena. Ili obrnuto – a to je također moguće – pretpostavka da će javnosti djelovati bila je predviđena, ali plan je ipak mora ići naprijed.
Ni jedna pogrešna kalkulacija sama po sebi ne bi značila propast orkestrirane agende Resetiranja.
Stopa, obujam i vrsta preraspodjele kapitala najsnažniji je pokazatelj kako stoji plan Velikog reseta. Ali oni se kreću na složen, nelinearan način. Nadalje, ono s čime možemo usporediti promjene u konkretnom smislu su promjene u prethodnom sličnom vremenskom razdoblju. Samo po toj matrici možemo reći da je u shemi Velikog resetiranja bilo nekog ‘uspjeha’.
No, uspoređujući ovo s onim što je stvarno ciljano, što bi se moglo dogoditi po onome kako su dizajnirali, predstavlja sasvim drugu sliku.
Sloboda, kao i ljubav, dolazi iz snage. Diktatura, kao i strah, dolazi zbog gubljenja kontrole. A moć je poput vode, što je više hvatate, brže je gubite.
Apsolutna panika je opipljiva.
Izvor: Strategic Culture Foundation , by Joaquin Flores
1.dio – Kad se veliki narativi raspadnu
2.dio – Nepovjerenje prema elitama
3.dio – Kriza velikog preslagivanja